Radost i briga istodobno titraju među imotskim vinarima. Već u rujnu, ispred velikih srebrnih spremnika i drvenih bačvi, kuša se mlado vino ovogodišnje berbe koja je – kažu vinogradari – „top, za pamćenje”.
• Kiše u svibnju i srpnju stigle su baš u pravi čas i donijele grožđe neobično jedro i zdravo. • Količina ubranog grožđa svrstala je 2025. među deset ponajboljih berbi Imotske krajine. • Autohtona kujundžuša posebno se istaknula: aromatični profil pun citrusa i grejpa, okus lagan i lepršav.
„Berba 2025. bit će zapisana zlatnim slovima – i po količini i po kakvoći”, poručuju vinari dok nazdravljaju čašama koje zvone po podrumima od Zmijavaca do Prološca.
No, iza euforije krije se stara boljka: nedostatak zemljišta za nova vinogradska ulaganja. Jedan vinar ogolio je problem u jednoj rečenici: „Vratio mi se sin s fakultetom, želi ostati u lozi, ali nemamo gdje saditi.”
Prema njegovim riječima, stotine hektara državne zemlje leži neobrađeno, obraslo dračom, dok mladi vinari traže samo priliku da nastave tradiciju. Iz udruženja vinogradara poručuju kako godinama upozoravaju na zapreke u raspolaganju državnim zemljištem, ali rješenja nema.
Vinari sada javno apeliraju na nadležne: oslobodite zapuštene parcele, pojednostavnite natječaje i dopustite da „drača” postane novi trs. U protivnom, upozoravaju, i najbolja berba može ostati bez nasljednika.
Za sada, međutim, slavlje traje. Mlado vino teče, a miris kujundžuše širi se krškim podrumima Imotske krajine. Ako im država omogući novi prostor, poručuju, sljedeće berbe mogle bi biti još i bogatije – na polju i u čaši.