Ministarstvo obrane RH krajem prosinca najavilo je da će između 1 200 i 1 300 mladića rođenih 2007. dobiti poziv na obvezni liječnički pregled – prvi korak prema obnovljenom temeljnome vojnom osposobljavanju.
MORH obrazlaže potez „promijenjenim sigurnosnim okolnostima” i učestalim elementarnim nepogodama te podsjeća da u 17 godina bez obvezne službe oko 300 000 hrvatskih državljana nije prošlo nikakvu vojnu obuku. Plan je tijekom dva mjeseca naučiti osnovne vojničke vještine kako bi se stvorila pričuva spremna odgovoriti na krize.
Sabor je krajem listopada izmjenama Zakona o obrani potvrdio povratak roka: 84 zastupnika glasovala su za, 30 je bilo suzdržanih, a 11 protiv. Procjena troška iznosi oko 20 milijuna eura godišnje.
„Još jedna velika obmana i podvala HDZ-a”, poručila je Dalija Orešković (DOSIP), dok je zastupnik Možemo! Marin Živković ironično ustvrdio da je „puška u ruci očito bolja za kvalitetu života od stabilnog posla”. Klub Centra i NSP-a također je odbio podržati mjeru, a Marijana Puljak upozorila je da neće povećati sigurnost građana.
Širi europski zaokret Povratak regrutacije nije hrvatska posebnost. U posljednjih desetak godina vojni rok vratile su ili zadržale: • Litva (lutrijski sustav od 2015.) • Estonija (kontinuirano, 8–10 mjeseci) • Austrija (6 mjeseci vojske ili 9 civilne službe) • Švicarska (opsežan sustav pričuve) • Norveška (rodno neutralna od 2015.) • Danska (od 2026. širi se na žene, služba 11 mjeseci) • Latvija (ponovno uveden 2024., 11 mjeseci) • Švedska (selektivni, rodno neutralni model od 2017.) • Finska (6–12 mjeseci za gotovo sve muškarce) • Cipar (14 mjeseci)
Posebna su priča države pod izravnom prijetnjom ili u ratu: Ukrajina provodi potpunu mobilizaciju, dok Rusija i dalje ima jednogodišnji obvezni rok uz izvanredne mobilizacijske mjere.
Članice NATO-a dodatno razmatraju jačanje pričuva: Bundestag je nedavno odobrio djelomičnu, dobrovoljnu vojnu obvezu, a Francuska planira pokrenuti dobrovoljni vojni rok na ljeto 2026.
U tom kontekstu Hrvatska se vraća modelu kratkog, ali obaveznog osposobljavanja, uvjerena da će dvije mjeseca biti dostatna za stjecanje osnovnih vještina. Oporba, međutim, ostaje pri stajalištu da su ulaganja u posao i stanovanje mladih bolji jamac nacionalne sigurnosti od – kako kažu – prisilnoga marširanja.
