Na današnji dan 1992. godine Sveta Stolica službeno je priznala suverenost i neovisnost Republike Hrvatske, samo sedam mjeseci nakon proglašenja samostalnosti i dva dana prije valovitog priznanja većine europskih zemalja.
Prekid stoljetne prakse
• Prije Hrvatske Vatikan je redovito bio posljednji u nizu koji bi diplomatski prihvaćao nove države. Odluka pape Ivana Pavla II. da to pravilo prekrši označila je presedan u vatikanskoj diplomaciji.
• Do 13. siječnja 1992. Hrvatsku je već priznalo šest država: Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija, Island i Estonija. Osim Islanda, ni jedna od njih tada nije uživala široko međunarodno priznanje.
Papalna potpora u ratnim godinama
Tijekom najtežih mjeseci Domovinskog rata papa je nastupao kao glasni zagovornik prekida agresije te je u više navrata isticao potrebu da Hrvatska bude međunarodno prihvaćena. Diplomatski analitičari ističu kako je Wojtylin osobni angažman – spojen s njegovom snažnom borbom protiv komunizma – bio presudan da se Sveta Stolica odluči na rani, simbolički važan iskorak.
Citati koji oslikavaju važnost trenutka
• Hrvatski diplomat Mario Nobil u retrospektivi naglašava: „Sveta Stolica i posebno papa Ivan Pavao II. odigrali su ključnu ulogu u međunarodnom priznanju Hrvatske i Slovenije i veliku u slučaju Bosne i Hercegovine.”
• Sociolog religije Željko Mardešić podsjetio je kako je „vatikanska diplomacija tim činom doslovce prvi put prekinula jednu svoju dugu i stoljetnu tradiciju da redovito uvijek posljednja prizna novu državu”.
Dva dana kasnije, 15. siječnja 1992., Europska zajednica zajednički je priznala Hrvatsku, čime je vatikanski potez dobio potvrdu i praktičan učinak. Danas se, 34 godine poslije, taj trenutak i dalje slavi kao ključan milenijski zaokret u procesu hrvatske državne afirmacije.