Alarmantni epidemiološki podaci iz Rusije otkrivaju da je u prvoj godini invazije na Ukrajinu zabilježen više od četrdeseterostruki porast novih infekcija HIV-om među pripadnicima oružanih snaga, pokazuju brojke ruskog ministarstva obrane.
Brojke koje nadilaze bojišnicu • Epidemija HIV-a u Rusiji ionako je bila raširena: prag od milijun zaraženih premašen je još 2016., što čini gotovo 1 % ukupnog stanovništva i do 2 % radno sposobnih građana. • Demografi upozoravaju da bi dugoročni gubici povezani s bolešću mogli nadmašiti i same ratne razorne učinke.
Rat pogoršao sve slabosti sustava
- Skupa antiretrovirusna terapija (ART) već je prije rata bila dostupna samo u najbogatijim regijama. Danas ju prima manje od 50 % oboljelih – najniži udio u godinama.
- Ministarstvo zdravstva preusmjerilo se na jeftinije domaće generike, no nevladine organizacije bilježe sve češće nestašice ključnih lijekova.
- Režimsko gušenje civilnog društva dodatno je oslabilo mrežu pomoći: Zaklada Eltona Johna, najveći svjetski financijer borbe protiv HIV-a u civilnom sektoru, proglašena je „nepoželjnom organizacijom”, a LGBT zajednica stavljena je pod oznaku ekstremizma, što pothranjuje stigmu i odvraća od testiranja.
Fronta kao inkubator zaraze Epidemiolozi upozoravaju na specifične ratne rizike: hitne transfuzije na terenu, ponovno korištenje šprica u poljskim bolnicama i prekide u uzimanju terapije. Vojnici koji inače svakodnevno uzimaju ART prestaju biti zarazni, no u rovovima pod neprekidnom paljbom redovita opskrba lijekovima postaje nemoguća. Neredovito liječenje, ističu stručnjaci, potiče razvoj sojeva otpornijih na postojeće lijekove, što prijetnju čini još dugoročnijom.
Posljedice na horizontu Uz već iscrpljeno gospodarstvo i demografsku sliku, brz rast infekcija prijeti da Rusiji donese nove, dugotrajne troškove. Dok ratni proračun i dalje gutaju topnička zrna i tenkovi, bitka protiv virusa, čini se, tek počinje – i mogla bi trajati desetljećima.