Psihologinja za mentalno zdravlje djece dr. Roseann Capanna-Hodge upozorava da pretjerano involvirani, tzv. „helikopter” roditelji dugoročno mogu djeci nanijeti više štete nego koristi.
„Helikopter” roditelji, pojašnjava stručnjakinja, neprestano lebde oko djeteta nastojeći ga „zaštititi od nelagode, neuspjeha ili rizika, često nesvjesni da time guše upravo one vještine koje su djeci potrebne za rast, poput otpornosti i samostalnosti”. Takav oblik odgoja uključuje mikromenadžiranje, pretrpavanje aktivnosti i hitno „gašenje požara” čim se pojavi i najmanja frustracija.
Posljedice se, kaže Capanna-Hodge, jasno vide u odrasloj dobi. Negativne osobine nisu urođene „mane”, nego prilagodbe živčanog sustava – ali s vremenom počinju ozbiljno ograničavati razvoj. Dobra je vijest da se živčani sustav može promijeniti uz samosvijest i stručnu podršku.
Najčešće posljedice helikopter roditeljstva:
• niska tolerancija na stres – svakodnevni izazovi lako postaju preplavljujući; • poteškoće s donošenjem odluka jer djeca nikad nisu naučila vjerovati vlastitom sudu; • strah od neuspjeha koji sprječava preuzimanje zdravih rizika; • nisko samopouzdanje i sklonost negativnim mislima; • pretjerano ugađanje drugima i nemogućnost postavljanja granica; • slabaštini alati za rješavanje problema i ovisnost o vanjskoj potvrdi; • odgođena samostalnost, produljena financijska i emocionalna ovisnost o roditeljima; • niska tolerancija na rizik – i male promjene doživljavaju se kao prijetnja.
„Pretjerana pomoć šalje tihu poruku da je svijet pretežak i da ga dijete ne može savladati”, zaključuje Capanna-Hodge, upozoravajući da je za zdravi razvoj važnije voditi, a ne spašavati dijete. Ako ste odrasli u takvom okruženju, ističe, nikad nije kasno učiti otpornost i samostalnost – bilo kroz vlastiti rad, bilo uz pomoć terapeuta.