Mostarsko selo Grabovica, gotovo u cijelosti nastanjeno Hrvatima prije rata, u noći s 8. na 9. rujna 1993. doživjelo je jedan od najokrutnijih masakra u Bosni i Hercegovini. Pripadnici Armije BiH tada su ubili 33 civila – od četverogodišnje Mladenke Zadro, pogubljene u majčinom naručju, do 87-godišnjeg Marka Marića.
Prema podacima Udruge hrvatskih stradalnika „Grabovica 93”, tijela 17 žrtava i danas se vode kao nestala, a od većine pronađenih žrtava otkriveni su tek pojedini dijelovi kostiju. „Od 33 ubijena civila imamo samo dva tijela potpuno očuvana. Činjenica da smo godinama morali sakupljati kosti s jednog kraja do drugog govori o težini zločina”, istaknuo je predsjednik udruge Josip Drežnjak.
Drežnjak upozorava i na sporost institucija u procesuiranju počinitelja te pronalasku posmrtnih ostataka: „Najgore je što nemaš tijela. Imamo slučajeva da su počinitelji odslužili kaznu za ubojstvo male Mladenke, a njezino tijelo još nije pronađeno.”
Za zločin u Grabovici pravomoćno je osuđeno pet pripadnika Armije BiH: Mustafa Hota (9 godina), Enes Šakrak (10 godina) te Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić (po 13 godina). Nitko, međutim, nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti.
Kako bi se sačuvalo sjećanje na stradanje, krajem 2023. u Mostaru je prikazan dokumentarni film „Žrtva Grabovice” redatelja Matije Ricova, prvi projekt katoličke udruge Nanovo rođeni. Film donosi svjedočanstva preživjelih, prikazuje karte operacije „Neretva ’93” te uključuje audio-zapise zapovjedne komunikacije tadašnjeg vrha Armije BiH.
S prolaskom vremena bol ne jenjava. Obitelji ubijenih i dalje traže posmrtne ostatke svojih najmilijih i odgovore na pitanje tko je naredio pokolj. Dok se ta pitanja ne razriješe, krik Grabovice nastavlja odzvanjati dolinom Neretve, podsjećajući BiH na vlastitu nedovršenu pravdu.