Gotovo svaka kilovatsat električne energije, bez obzira na to dolazi li iz ugljena, vjetra ili hidrocentrala, u osnovi je poklon Sunca – podsjeća popularno-znanstveni tekst koji kruži stručnim krugovima.
Autor analize objašnjava da fosilna goriva nastaju od prastarih biljaka i morskih mikroorganizama koji su davno fotosintezom „pohranili” sunčevu energiju. U ugljen se, primjerice, pretvorila prapovijesna vegetacija, dok su se alge i fitoplankton pretvorili u naftu i prirodni plin.
Ni hidroenergija nije izuzetak: gravitacijski potencijal vode na visini potječe od isparavanja zagrijanog oceana i kasnijih padalina. Slično vrijedi i za vjetar – Sunčevo neujednačeno zagrijavanje kopna i mora stvara razlike u tlaku koje pokreću zračne mase.
Čak i ljudska „mišićna snaga” proizlazi iz hrane, a svaku je hranidbenu mrežu započela biljka koja je fiksirala sunčevo svjetlo. Jedina veća iznimka je nuklearna energija: fisija urana oslobađa energiju iz same jezgre atoma, pa je to jedini trenutni izvor koji ne crpi Sunce.
Kad se jednom dobije toplina ili gibanje, većina elektrana rješava ostatak posla jednako: rotira zavojnicu u magnetskom polju i inducira električnu struju, princip koji je Michael Faraday otkrio 1830-ih.
Paradoksalno, upravo fotonaponski paneli – najizravniji sunčani izvor – zaobilaze taj sustav turbina i magneta. Poluvodički slojevi u ćeliji pretvaraju fotone neposredno u elektrone, bez pokretnih dijelova.
Zaključak analize zvuči jednostavno: „Praktički sve na Zemlji pogoni sunčeva svjetlost. Fosilna ležišta samo su golema baterija koja su za nas napunile davne epohe. Pa zašto ne bismo energiju crpili izravno i preskočili gubitke, onečišćenje i skupe među-korake?”
Sunce će, podsjeća autor, sijati još oko pet milijardi godina – više nego dovoljno vremena da se čovječanstvo prilagodi životu na stvarno solarni pogon.