Kad je Google početkom jeseni uveo AI Health Coach unutar usluge Fitbit Premium, mnogima se činilo da je napokon stigao virtualni trener koji razumije svakodnevni raspored prosječnog rekreativca. Coach je zasad dostupan u javnom pregledu i dio je pretplate od 10 dolara mjesečno, a korisnicima nudi personalizirane planove trčanja, vježbi snage i oporavka.
Autorica koja se smatra „srednje brzim“ trkačem – s punim radnim vremenom, dvoje djece i kroničnim manjkom slobodnih sati – testirala je Coach tri tjedna. Cilj joj je bio spustiti tempo na 7:30 po milji za školski humanitarni kros od pet kilometara, dovoljno brz da parira kćeri i njezinoj prijateljici koja nastupa na Juniorskoj olimpijadi.
Prvi dojmovi bili su miješani. Sustav je pogrešno pretpostavio da se korisnica nalazi na poslovnoj konferenciji, ali se plan lako mogao prilagoditi vanjskom trčanju i kućnom dizanju utega. Prednost je što savjetnik jednake treninge bilježi i izravno s Fitbita i naknadnom sinkronizacijom – bez obveznog praćenja uživo koje mnogima stvara stres.
Kad je korisnica unijela da je prehlađena, Coach je automatski skratio rute na tek 1,5 do 2 milje i ustrajao u laganom tempu unatoč njezinu oporavku. Tek nakon dodatnog „razgovora“ algoritam je prihvatio ozbiljnije dionice.
S vremenom je sustav prepoznao rutinske nedjeljne satove joge i srijedu rezerviranu za penjanje, pa je ubacio komplementarne vježbe – primjerice, česte preporuke girja i „glute bridges“ – temeljene na izvorima koje Google opisuje kao provjerene. Tvrtka se pojačala suradnjom s NBA zvijezdom Stephenom Curryjem i drugim stručnjacima kako bi savjeti ostali u zoni sportskih činjenica, a ne internetskih mitova.
Unatoč napretku, postalo je jasno da chatbot teško konkurira ljudskoj podršci. Trenerska savjetnica Beth Baker podsjetila je da se napor može procijeniti i bez tehnologije: „Ako tijekom trčanja možete razgovarati, znate da je tempo adekvatan.“ Ona preporučuje praćenje VO2 maxa i vremena oporavka – metrike koje Coach nudi, ali ih i prijatelj ili trener mogu protumačiti u stvarnom vremenu.
Pojavila se i briga o privatnosti. Iako Google tvrdi da Fitbit podaci ne idu u oglasne svrhe, korisnica je oklijevala dijeliti osjetljive zdravstvene detalje sa sustavom koji ne podliježe HIPAA standardu.
Na kraju, najjači poticaj ostao je – društvo. Dok se virtualni asistent fokusirao na brojke, partner i prijatelji primijetili su da se razgovori sve češće vode s mobitelom, a ne s ljudima. Kada je suprug na komentar o doručku iz aplikacije samo slegnuo ramenima i podsjetio na uobičajenu formulu „ugljikohidrati prije, proteini poslije“, postalo je jasno da digitalni plan ne može zamijeniti motivaciju koju nose zajednički treninzi.
Za prezaposlene rekreativce Coach može biti praktičan vodič kroz raspored. No kako se bliži zimska sezona utrka, podsjetnik ostaje isti: algoritam možda prilagođava kilometražu, ali zajednički znoj i pokoji savjet prijatelja još nema digitalnu zamjenu.