Sinoć, na Veliki petak, atrij Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu pretvoren je u scenski prostor snažne duhovne i vizualne napetosti. Multimedijalni umjetnik Dimitrije Popović izveo je performans „Golgotska noć”, najnoviji doprinos svom višedesetljetnom ciklusu Corpus Mysticum, kojim se od početka osamdesetih sustavno bavi motivom Kristove muke.
Publika je u potpunoj tišini promatrala reducirani, gotovo asketski postav kojim je autor prizvao simboliku smrti, žalovanja i pietà-motiva. Minimalistički rekviziti, prigušeno svjetlo i precizno odmjerene geste art modela Josipa Tešije stvarali su atmosferu koju posjetitelji opisuju kao „mistični ritual”. Dodatnu emotivnu razinu donijela je glazbenica Maja Bajamić, čiji je vokalni improvizirani lamento pojačao dojam zajedničkog obreda.
Popović tako nastavlja više od četrdeset godina dugu potragu za novim vizualnim čitanjima zapadnoeuropske ikonografije Kristova raspeća. Svaki medij—od crteža i slikarstva do skulpture, instalacije i performansa—umjetniku služi kao sredstvo propitivanja granice između sakralnog i egzistencijalnog. Sinoćnja izvedba, pred prepunim Muzejom, potvrdila je da to istraživanje i danas izaziva snažan odjek: gosti su u dugim redovima čekali priliku ući u atrij te ostati do kraja polusatne izvedbe.
„Golgotska noć” tako se upisala u niz Popovićevih radova koji ne reproduciraju povijesne predloške, već ih prevode u suvremeni, minimalistički vizualni jezik, otvarajući prostor za nova, osobna tumačenja teme koja i dalje snažno rezonira u našem kulturnom pamćenju.