Pula se ponosi Arenom, ali manje je poznato da je grad nekoć imao još jedno monumentalno rimsko zdanje: Veliko kazalište na sjeverozapadnoj padini Monte Zara. Danas ga više nema – ostali su tek park, fontane i ruševni tragovi – no priča o njemu ujedno je priča o ženi čije ime i dalje tinja u pulskim mitovima.
Antonia Cenida, zvana Giulia
Prema povijesnim zapisima, car Vespazijan kazalište je posvetio svojoj ljubavnici Antoniji Cenidi, u narodu prozvanoj Giulia. Istoj je ženi, tvrde kronike, podignuo i slavnu Arenu, pa su dvije najimpresivnije antičke građevine Pule bile uzročno-posljedično povezane s njezinim imenom.
„Miracula Zari”
Pjesnik Andrea Rapicio u spjevu „Histria” iz 16. stoljeća opisao je kazalište kao „miracula Zari” – čudo Monte Zara. Već tada počinjala je njegova silazna putanja: ratovi, zapuštenost i zub vremena postupno su ga pretvorili u kamenolom, a potom u gotovo nevidljivu točku na gradskoj karti.
Park koji mijenja imena, ali ne i uspomenu
Od 1886. do 1952. okolni je zeleni pojas nosio ime Parco Monte Zaro; potom je preimenovan u Park Ruđera Boškovića, no Puljani i danas uporno govore – Monte Zaro. Ime je, čini se, otpornije i od službenih ploča i od stoljetnih promjena.
Turistički potencijal skriven ispod travnjaka
Vodstvo po Monte Zaru moglo bi – uz zvjezdarnicu, park i fontane – oživjeti priču o kazalištu Giulia. Poveže li se ta naracija s Arenom, posjetitelji bi dobili cjelovitiju sliku višeslojne povijesti grada i žene koja je, barem prema legendi, bila muza dvaju najvećih pulskih spomenika. Giulia danas više nema svoje zidove, ali u kolektivnoj memoriji Pule ostaje posebna inspiracija za nove umjetničke i turističke priče.