Na panelu posvećenom 30. obljetnici Splitske deklaracije, održanom u Dubrovniku, sudionici su istaknuli kako je genocid u Srebrenici presudno utjecao na hrvatsko-bošnjačko savezništvo koje je donijelo preokret u ratu te otvorilo put miru postignutom Daytonskim sporazumom.
Bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić prisjetio se dramatičnog sastanka iz srpnja 1995. s tadašnjim turskim predsjednikom Suleymanom Demirelom. „Demirel je bio suznih očiju; molio je predsjednika Franju Tuđmana da Hrvatska spasi Bošnjake koji su na koljenima”, rekao je Granić. Prema njegovim riječima, Tuđman je od ministra obrane Gojka Šuška zatražio procjenu vojne spremnosti, a od Granića procjenu reakcije SAD-a. Oba su odgovora bila potvrdna, ali uz uvjet poštivanja međunarodnog prava.
Granić je opisao i trodijelni plan koji je uslijedio: sastanak Tuđman – Izetbegović, potpisivanje međunarodnog dokumenta te službenu molbu Sarajeva za hrvatsku vojnu pomoć. Sve troje iskristaliziralo se 22. srpnja 1995. u Vili Dalmacija, kada je potpisana Splitska deklaracija. „Već 26. srpnja dogovoreno je da se krene. Hrvatska je pomogla osloboditi 20 posto teritorija BiH i spasiti Bihać; zaustavljeni smo 20 kilometara od Banje Luke”, podsjetio je.
Nekadašnji veleposlanik SAD-a u Zagrebu Peter Galbraith povukao je jasnu liniju: „Postoji izravna crta od Srebrenice do Splitske deklaracije, Oluje i na kraju Daytonskog sporazuma.” Naglasio je da je suradnja Hrvatske vojske i Armije BiH dramatično promijenila stanje na bojištu: „Operacija Oluja promijenila je teren.” Dodao je kako je Washington isprva odbijao dati „zeleno svjetlo” za intervenciju, ali se stav promijenio nakon masakra u Srebrenici. „Prevagnuo je argument da će u Bihaću biti 80 000 mrtvih”, rekao je Galbraith, prisjećajući se susreta s Tuđmanom na Brijunima kada je prenio američku poruku: poduprijet ćemo napad, ali bez oslanjanja na nas ako zagusti.
Osim Granića i Galbraitha, u raspravi su sudjelovali bivši veleposlanik BiH u Zagrebu Kasim Trnka, nekadašnji savjetnik turskog predsjednika Mehmet Ali Bayar, bivši službenik UN-a u Žepi Edward P. Joseph, general Krešimir Ćosić i nekadašnji šef hrvatske diplomacije Miomir Žužul. Svi su se složili da je kombinacija hrvatsko-bošnjačkog saveza, međunarodnog pritiska i vojne ofenzive stvorila preduvjete za kraj rata u BiH.