Danska premijerka Mette Frederiksen najavila je novu reformu deportacija kojom želi dodatno pooštriti ionako restriktivnu useljeničku politiku svoje zemlje.
„Tko dođe u Dansku, a potom završi u kriminalu, izgubio je pravo da ostane”, poručila je čelnica socijaldemokrata, jasno dajući do znanja da više neće biti, kako kaže, „popuštanja” za strane državljane koji „zloupotrebljavaju dansko gostoprimstvo”.
Premijerka, na vlasti od 2019., od početka mandata zastupa kombinaciju socijalno-državne ekonomije i tvrde kontrole granica. Već godinama zagovara „viziju nula azilanata” – sustav prema kojem bi se zahtjevi za azil obrađivali izvan Danske, u trećim državama.
Ključni elementi najavljene reforme:
• proširenje razloga za protjerivanje stranih državljana;
• skraćivanje rokova za deportaciju nakon odslužene kazne;
• veća mogućnost slanja osuđenih osoba u treće zemlje, čak i unatoč kritikama da model nadmašuje uobičajene europske standarde.
Frederiksen posebnu pozornost usmjerava na tzv. paralelna društva – gradske četvrti s velikim udjelom neeuropskih useljenika, visokim kriminalitetom i nezaposlenošću. Na snazi su i tzv. anti-ghetto zakoni koji državnim službama dopuštaju rušenje socijalnih stanova, preseljenje stanovnika i strože kazne u tim zonama.
Iako je Danska statistički i dalje sigurnija od europskog prosjeka, vlada ističe da osobe neeuropskog podrijetla čine nesrazmjerno velik udio u teškim zločinima i oružanim obračunima bandi. Frederiksen tvrdi kako je upravo taj podatak dokaz da „model integracije nije uspio svugdje”.
Kritičari iz nevladinog sektora i akademske zajednice optužuju premijerku za stigmatizaciju čitavih etničkih skupina, posebice muslimana, i upozoravaju da se vladine mjere „rubno sukobljavaju” s međunarodnim obvezama o ljudskim pravima. No anketama ojačana potpora birača sugerira da dio stanovništva tvrdu liniju doživljava kao zaštitu socijalne države i javne sigurnosti.
Frederiksen sama sažima svoj stav: „Iseljenici su, ako poštuju zakone, dobrodošli i važan su dio Danske. Ali ako čine zločine, izbacit ćemo ih.” Takva poruka učvrstila ju je kao jednu od najutjecajnijih – i najkontroverznijih – figura u europskoj raspravi o migracijama.