U svom prvom igranom filmu Jérémy Clapin, animator nagrađen za „I Lost My Body”, usmjerava kameru s neba prema unutarnjim svjetovima svojih likova. „Meanwhile on Earth” donosi priču o Elsi (tumači je Megan Northam), mladoj medicinskoj sestri koja još uvijek traga za odgovorom kamo je nestao njezin brat Franck, astronaut izgubljen u svemiru.
Radnja kreće od neočekivanog kontakta: Franck se javlja sestri samo kao glas. Objašnjava joj da ga kući mogu vratiti tajanstveni izvanzemaljci, ali uz strašnu cijenu. Za bratov spas, Elsa mora „prikupiti” četvero ljudi čije će se osobnosti zatamniti kako bi postali domaćini vanzemaljskim svjesnostima. Nitko neće izgubiti život, no gubi se ono što ih čini njima samima.
Clapin od ove SF premise ne gradi bombastičnu invaziju, nego moralni triler. Film uporno propituje imaju li svi životi istu vrijednost – pitanje koje, sugerira redatelj, izgleda jednostavno dok publika ne stavi svoje bližnje na jednu, a neznance ili zločince na drugu stranu vage.
Kritičari ističu „tihu snagu” Northamine izvedbe: Elsa se drži posla u domu za starije, skrbi za majku i mlađeg brata, a istodobno mjeri težinu odluke koja bi joj mogla vratiti izgubljenog člana obitelji. Scenarij preuzima filozofske „pub kviz” rasprave o etici žrtvovanja, ali im daje ljudsko lice i ‑ što je najvažnije ‑ emocionalnu složenost.
Umjesto krvave igre poput „Sawa”, „Meanwhile on Earth” koristi nadnaravnu situaciju kako bi proučio ljudsko ponašanje kada je ljubav u sukobu s principima. Rezultat je suzdržana, ali potresna SF drama koja potvrđuje Clapina kao redatelja sposobanog za vizualne novitete i duboke karakterne studije.
