Kad zazvoni telefon u kući Patricka Ryana i Josepha Kellyja u južnoj Philadelphiji, obično s druge strane žice stoji očajna obitelj. Sin liječnik spreman je napustiti praksu zbog gurua u Španjolskoj, supruga rasprodaje obiteljsku imovinu za proroka iz Australije, nećakinju iskorištava nasilni „duhovni partner”. U takvim slučajevima poziv završava u trokatnici koju Ryan i Kelly dijele s psom Kennyjem i zelenom papigom Gretom.
Dvojac se već četiri desetljeća bavi rijetkim i osjetljivim poslom: pomažu ljudima napustiti destruktivne duhovne i ideološke zajednice. Procjenjuje se da u Sjedinjenim Državama manje od deset osoba radi išta slično, a Ryan i Kelly razvili su vlastitu, diskretnu metodu. Prvi korak je procjena — naplaćuju je 2 500 dolara, a svaki sljedeći sat rada 250 dolara — tijekom koje satima intervjuiraju obitelj i mapiraju odnose.
STRATEGIJA „50 STVARI” Umjesto grubog „deprogramiranja” 70-ih i 80-ih, koje je znalo uključivati otmice i prisilu, oni grade mostove. Ključ je, kažu, pronaći pedeset elemenata koji članu obitelji ulijevaju osjećaj da ga netko razumije. Tek kada se uspostavi to zajedničko tlo, kreće se u propitivanje sumnjivih praksi vođe ili zajednice.
Ryan taj pristup ilustrira slučajem žene koja je napustila posao i donirala tisuće dolara istočnoj religijskoj skupini, dok je brak s tradicionalno orijentiranim suprugom pucao. „Vratar” koji je čuvao njezino uvjerenje bio je dojam da je muž dogmatičan i nespiritualan. Rješenje? Ryan i Kelly potajno su režirali njegovo prijateljstvo s isusovačkim svećenikom. Kad je žena nakon mjeseci znatiželje napokon upoznala „muževljeva duhovnog vodiča”, otkrila je knjižnicu punu literature koja ju je zanimala. Treći ciklus „niskog ritma” unutar grupe — kronični umor, previše obaveza — bio je trenutak da joj suprug samo mirno kaže: „Dala si tome dobru šansu.” Odgovor je glasio: „Hoćeš li mi pomoći pokupiti stvari?”
PSIHOLOGIJA, NE ETIKETE Iako su im klijenti često uvjereni da je riječ o kultu, Ryan i Kelly izbjegavaju tu riječ jer „zatvara komunikacijski kanal”. Radije govore o „kultnim odnosima” koji mogu postojati i unutar naizgled običnih organizacija. U fokusu je uvijek osobna veza člana s autoritetom, a ne sama struktura.
Obitelji uče i o „čuvarima vrata” – mentalnim alatima kojima se simpatizerima govori kako prepoznati i odbaciti „negativce izvana”. Zadatak interventista je zaobići te mehanizme bez frontalnog sukoba.
Vlastita iskustva daju im dodatnu težinu. Obojica su 70-ih bili instruktori Transcendentalne meditacije. Nakon desetljeća su, razočarani neispunjenim obećanjima o levitaciji i „spasavanju čovječanstva”, tužili organizaciju za prijevaru. Iako parnice nisu dobili, nagodili su se i napustili pokret. Kelly je potom proveo još pet godina u drugoj zajednici čiji je vođa kasnije osuđen za seksualno zlostavljanje djece. Ta osobna povijest, tvrde, pomaže im razumjeti zašto ljudi ostaju — i kako sigurno otići.
SIGURNOST NA PRVOM MJESTU Neki su zadaci trajali desetljećima, a pojedine grupe bile su dovoljno nasilne da su se Ryan i Kelly bojali za život. U kompleksnim slučajevima angažiraju psihijatre, odvjetnike ili svećenike, a nekad i surađuju s državnim institucijama. Privatnost je sveta: o tijeku intervencija ne govore ni nakon uspješnog ishoda, a bivše klijente mole da šute kako ne bi ugrozili sebe ni druge.
Najdramatičniji primjer krije se iza minimalnih detalja. Radili su na slučaju u kojem je vođa sustavno seksualno zlostavljao članove. Uvjerili su ujaka jedne žrtve da se suzdrži od svjedočenja, predviđajući da će je time zauvijek otuđiti. Ujak ih nije poslušao, djevojka je nestala, a obitelj se godinama pitala je li živa. Tek nakon gotovo tri desetljeća javila se putem profila koji su, po njihovom savjetu, rođaci godinama punili obiteljskim vijestima.
Ti su ishodi, priznaju, spori i katkad neizvjesni. No alternativa – direktna konfrontacija – često „zabetonira” osobu još dublje u zajednici. „Ne možete samo upasti u nečiji život zato što vam se ne sviđa što radi”, kaže Ryan. „Naš je posao razumjeti što mu ta grupa pruža i pomoći obitelji da ponudi bolju, zdraviju verziju toga.”
Kada intervencija uspije, Ryan i Kelly rijetko slave; posao ih već vodi prema sljedećem pozivu u noći. Ali papiga Greta, kupljena nakon jedne od rijetkih neuspješnih misija 80-ih, i dalje grakne „Hello, hello” kad se vrata zatvore – podsjetnik da ponekad i mali kontakt može otvoriti put do slobode.