Ferrari je u Maranellu predstavio Elettricu – posve novu električnu platformu na kojoj će 2026. stići i prvi, zasad još neimenovani, serijski električni model marke.
Glavne brojke • Pogon: četiri elektromotora (dva sprijeda, dva straga) • Ukupna snaga: nešto više od 1.000 KS • Ubrzanje 0–100 km/h: 2,5 s • Najveća brzina: 309 km/h • Baterija: 122 kWh (880 V), brzo punjenje do 350 kW • Procijenjeni doseg: više od 520 km • Masa: oko 2.300 kg
Inženjerski potpis iz Maranella Svi pogonski sklopovi – motori, inverteri i paket od 15 modula s 211 ćelija – razvijeni su i sastavljeni u novoj „e-zgradi“ u Maranellu, dok ćelije dobavlja južnokorejski SK. Prednja dva motora isporučuju 210 kW i 140 Nm, stražnja 620 kW i 355 Nm. Maksimalni broj okretaja doseže 30.000 o/min sprijeda i 25.500 o/min straga, a svaki se motor može „zavrtjeti“ brzinom povećanja od 45.000 o/min u sekundi.
Ferrari tvrdi da je položaj vozača pomaknut prema naprijed kako bi se zadržao osjećaj sportskog, srednjeg motora, dok su stražnja sjedala blago zavaljena. Kroz dvije ručice iza volana bira se pet stupnjeva rekuperativnog kočenja lijevom, odnosno pet razina snage i momenta desnom rukom, u sustavu nazvanom Torque Shift Engagement. Uz to postoje tri energetska (Range, Tour, Performance) i pet voznih modusa (Ice, Wet, Dry, Sport, ESC-Off).
„Instrument, a ne melodija zvona“ Umjesto da reproducira motor s unutarnjim izgaranjem ili sintetizira potpuno novi zvuk, Ferrari koristi akcelerometar na stražnjoj osovini koji snima vibracije motora. Filtrirani signal pojačava se i prenosi u kabinu, pri čemu se pri laganoj vožnji gotovo utišava, a pri dinamičnoj naglašava. „Zvuk je autentičan, pripada samim komponentama pogona“, naglašava voditelj akustike Antonio Palermo.
Ovjes nove generacije Aktivni ovjes s 48-voltnim aktuatorima, već isproban na Purosangueu i F80 hibridu, sada dodatno kompenzira naginjanje i zaron, dok baterija u podnici snižava težište za 80 mm u odnosu na usporedivi benzinski model. Svaki kotač ima neovisno upravljanje pogonom, kočenjem, ovjesom pa čak i zakretanjem: stražnji se kotači mogu okrenuti za 2,15 stupnjeva u oba smjera. Najjača rekuperacija ostvaruje usporenje od 0,68 g – više od polovice klasičnog „panik-stopa“.
Pozicioniranje i konkurencija U Maranellu naglašavaju da ovaj automobil nije superautomobil, nego prostraniji četverosjed s većom upotrebljivošću od V12 Purosanguea i uzbuđenjima usporedivim s novim modelom Almalfi, ali ispod 12Cilindrija i 296-ice po čistoj brutalnosti. Dok su rivali poput Lamborghinija, Bentleya i Maseratija odgodili ili otkazali vlastite električne projekte, Ferrari želi pokazati da električna energija može biti „crveni“ adut jednako vrijedan kao legendarni V12.
Interijer, na kojem surađuje i dizajnerski studio Sir Jonyja Ivea, bit će prikazan početkom iduće godine, a kompletan automobil u drugom tromjesečju 2026. godine. O cijeni se službeno ne govori, ali u industriji se procjenjuje da će prijeći granicu od pola milijuna dolara – pravi test vjernosti kolekcionara koji su dosad bez oklijevanja plaćali šesteroznamenkaste iznose za Ferrari dodatnu opremu.