Pulom su proteklih dana odjekivali neredi kakvi se ne pamte još od završetka rata. Nakon što je talijanska policija 5. studenoga razotkrila zavjeru kojom je ljevičar Tito Zaniboni planirao iz zasjede ubiti premijera Benita Mussolinija, fašističke skupine krenule su u osvetnički pohod diljem Julijske krajine – i stigle do Istre.
U Trstu je rulja prvo provalila u redakcije listova Edinost i Istarska Riječ, demolirala strojeve i spalila rukopise, pa je broj od 12. studenoga izišao na samo dvije stranice, „zbog tehničkih poteškoća”. Iste večeri prosvjednici su napali i ruski konzulat zahtijevajući isticanje zastave „u čast Mussolinijeva spasa”. Kad je umjesto talijanske trobojnice izvješen sovjetski crveni barjak, pucalo se i s jedne i s druge strane.
Najdramatičnije scene zabilježene su u Puli. Fašisti su upali u stanove bivšeg poslanika De Bertia, pastora Gittija i suca Geracea, sve redom opljačkali i razbili, a vrhunac nasilja bila je bomba bačena u dvorište protestantske crkve. Srećom, osim materijalne štete nije bilo žrtava.
Zbog divljanja nad novinarima i tiskarama domaća je javnost ujedinjeno prosvjedovala. Jutarnji komentari većine zagrebačkih i beogradskih listova ocjenjuju napade „nedopustivim udarom na slobodu riječi”. Čak je i tršćanski Popolo di Trieste pokušao ublažiti strasti: „Živo smo obžalili izgrede koji su se dogodili, ali razumijemo da u masi naroda mogu da se nađu i skupine koje u svojoj uzbuđenosti prelaze granice.”
U Rimu se pak slavio neuspjeh atentata. Na tisuće Talijana okupilo se ispod balkona Palazzo Chigi, odakle im se Duce obratio riječima: „Zahvaljujem ti, narode rimski, na ovoj dirljivoj i bratskoj manifestaciji simpatije… da sam ja pogođen na ovom balkonu, bio bi pogođen sluga italijanskog naroda, a ne neki tiranin.”
Sam atentat, otkriven tri sata prije predviđenog čina, bio je pomno razrađen. Zaniboni je u hotelskoj sobi pokraj palače skrivao pušku Steyer u futroli za kišobran i čekao trenutak kada će Mussolini izaći na balkon tijekom proslave završetka Prvoga svjetskog rata. Policija ga je, međutim, uhitila prije nego što je stigao podići nišan. Skupa s njim pala je cijela mreža urotnika, među kojima i umirovljeni general Luigi Capello.
Očekivano, fašističko vodstvo atentat koristi za jačanje represije. Ulice Talijanske kraljevine ovih dana obilaze paravojne skupine, a novine koje su donedavno kritizirale Rim sada odabiru tišinu radi vlastite sigurnosti.
Dok Europa bruji o nasilju nad manjinama, u Ottawi je zaključen rad XXIII. Interparlamentarne konferencije posvećene upravo zaštiti manjinskih prava. Ondje je njemački zastupnik Tinzla optužio Italiju za kršenje sloboda, na što je rimski izaslanik uzvratio tvrdnjom da u zemlji „nema ni 5 posto neeitalijanskog elementa”. Konferencija je završila bez dogovora – još jedna potvrda da se rasplamsali nacionalizmi ne gase diplomatskim deklaracijama.
Tragični odjek zaoštravanja sluči se i na balkanskim brežuljcima: u jednoj bosanskoj poljskoj kolibi, zahvaćenoj noćnim plamenom, poginula su tri težaka, dva vola i pas. Vatra koja se širi Europom, čini se, ne bira žrtve.
Što to znači za Istru? Podsjetnik na petu obljetnicu Rapalskog ugovora ovog tjedna stiže u sjeni dima i stakla razbijenih redakcija. Predratna obećanja o „slobodnom razvoju Hrvata i Slovenaca” ostala su mrtvo slovo: jedan potez, “povukao ga je bivši ministar Gentile”, precrtao je sve govore parlamenta od 29. studenoga 1920.
Za Puljane, bomba u crkvenom dvorištu nije tek usputna vijest nego upozorenje da se novi poredak više ne zadovoljava granicama na karti – on sada ulazi kroz vrata i udara, štampu, sudačke stanove i crkvena dvorišta. A strah, baš kao plamen u bosanskoj kolibi, svojom iskrom prelazi iz jedne slamke na drugu.