Suočena s nastavkom ruske agresije na Ukrajinu i neizvjesnom potporom Sjedinjenih Država, sve veći dio europske političke scene govori o „egzistencijalnoj“ krizi i traži načine kako samostalno zaštititi Kijev.
• Peti je ratni rok otkako je Moskva 2022. pokrenula invaziju, a izravne američke isporuke oružja Ukrajini navodno su pale gotovo na nulu. • U Washingtonu dominira kampanja Donalda Trumpa, čiji prijedlog od 28 točaka predviđa da Kijev ustupi dio suverenog teritorija Rusiji u zamjenu za prekid vatre. Europski diplomati taj su plan ocijenili kao „mapu prema ruskoj pobjedi“. • Strah od američkog povlačenja pojačan je istupima republikanskih senatora koji, umjesto Kremlja, kritiziraju multikulturalizam i „klimatske kultove“, promovirajući zatvorene granice i protekcionizam.
„Pitanje kako će ovaj rat završiti zapravo je egzistencijalno za Europu; ono će odrediti budućnost kontinenta“, upozorio je Wolfgang Ischinger, predsjedatelj nedavne Minhenske sigurnosne konferencije.
U tom ozračju neki europski analitičari i bivši diplomati pozivaju na formiranje „koalicije voljnih“ država koje bi:
- rasporedile postrojbe u Kijev i druge zone pod kontrolom Ukrajine,
- uvele zonu zabrane letova,
- ubrzale isporuke protuzračnih projektila i dronova,
- blokirale rusku „sijenku flotu“ zaobilaznog izvoza nafte,
- pojačale kibernetičke i obavještajne operacije protiv Kremlja.
Zastupnici takvog pristupa tvrde da bi Europa morala zahtijevati trenutačni prekid vatre i fazno povlačenje ruskih snaga, a zatim preuzeti vodeću ulogu u mirovnim pregovorima. Bez toga, smatraju, prijeti „beskrajni rat ili nepravedan mir skrojen po mjeri Trumpa i Putina“.
Kritike američke politike idu korak dalje: aktualnu Bijelu kuću optužuju za „fatalnu opreznost” koja je počela još 2014., dok je Trumpovo ponašanje opisuju kao svjesno potkopavanje NATO-a i otvoreno udvaranje autoritarnim čelnicima, uključujući Vladimira Putina.
Iako zajednički europski vojni angažman zasad postoji samo na razini ideje, činjenica da se o njemu sve glasnije govori signal je dubokog nepovjerenja u američku pouzdanost. Europljani su, poručuje dio analitičara, „na potezu“ – jer „sve za što se zalažu moglo bi biti ugroženo“ ako budu čekali Washington da povuče prvi potez.
