Komunikacijski stručnjak Željko Riha ocjenjuje da se, četiri godine od početka ruske invazije, bitka za percepciju vodi na nekoliko „tržišta istine” istodobno i da u njoj nema jedinstvenog pobjednika.
„Ukrajina bolje priča priču unutar zapadnog okvira, dok Rusija bolje kvari signal globalno i u podijeljenim društvima”, ističe Riha. Pojašnjava kako je Kijev na Zapadu dugo uživao moralnu prednost – napadnuta zemlja, snažna simbolika otpora i disciplinirana diplomacija – dok je Moskvi dovoljno širiti sumnju („svi lažu”, „nije jasno tko je kriv”) kako bi oslabila volju za potporu.
Tri ubrzane promjene • Propaganda se preselila s televizije na Telegram, TikTok ili zatvorene forume, gdje su brzina i emocija važniji od dokaza. • Nastala je „industrijalizacija sadržaja” – tisuće poluistina koje publika sama pretvara u pogrešan zaključak. • Umjetna inteligencija drastično je pojeftinila manipulaciju: od lažnih glasova do deepfake videa i memova.
Rusija, kaže, češće dominira u „sivoj zoni” jer je ofenziva lakša od obrane: „Ti moraš biti točan, druga strana mora biti samo glasna.” Europske države napredovale su u otkrivanju mreža, ali pluralizam i izborni ciklusi otežavaju jedinstvenu poruku.
Nevidljivi cyber front Rat se odavno proširio na kibernetički prostor. Napadi na energetsku infrastrukturu, wiper malware, DDoS-ovi i „hack & leak” taktike sve se češće prelijevaju u EU. Istraživači su, primjerice, vezali grupu Sandworm uz destruktivne operacije izvan Ukrajine. Problem je, napominje Riha, što građani vide samo posljedicu – prekid sustava – pa prazninu popunjavaju teorije zavjere. Zbog toga institucije moraju brzo i jasno komunicirati što je pogođeno i kako se oporavlja sustav.
Što slijedi? Na terenu se nastavlja „rat iscrpljivanja”, a u informacijskom prostoru borba za zapadnu potporu; Moskva će, predviđa, nastojati potaknuti zamor i podjele. Što se tiče nuklearnog rizika, Riha ga ne smatra neizbježnim, ali podsjeća da je istekom sporazuma New START 5. veljače 2026. smanjena transparentnost između Washingtona i Moskve: „Realniji je scenarij krive procjene nego svjesne odluke o udaru.” Ipak, oba tabora zasad signaliziraju spremnost na neformalno poštovanje dosadašnjih limita.
Zaključno, savjetuje manje senzacionalizma, a više diplomacije i sustavne, provjerljive komunikacije – jer u doba brzih platformi upravo pouzdane informacije postaju najvrjednije oružje.