Donald Trump u svojoj novoj strategiji nacionalne sigurnosti upozorava da nezaustavljiva imigracija i druge, kako ih naziva, „woke” politike prijete Europi „brisanje civilizacije”. No podaci pokazuju da najveću opasnost za EU ne predstavlja kulturna rasprava, nego ubrzano ekonomsko i tehnološko klizanje unazad.
• Od 2008. do 2023. američki BDP porastao je 87 %, a europski tek 13,5 %. U istom razdoblju BDP po stanovniku u EU pao je s 76,5 % američke razine na svega 50 %. • Čak i najsiromašnija američka savezna država, Mississippi, danas ima veći dohodak po stanovniku od Francuske, Italije i europskog prosjeka. • Od 50 najvećih svjetskih tehnoloških tvrtki polovica je američka, a samo četiri europske. U pedeset godina iz SAD-a su izrasle 241 tehnološka „jednoroga” teška barem 10 milijardi dolara, dok ih je u Europi nastalo tek 14.
Zašto je jaz sve dublji?
- Kapital: SAD ima daleko dublje i brže start-up financiranje, dok EU još nema pravu uniju tržišta kapitala.
- Regulativa: američki poduzetnik istodobno pristupa tržištu od 330 milijuna ljudi, dok se u EU mora probijati kroz 27 regulatornih sustava. Prema analizi MMF-a, unutarnje prepreke u Uniji djeluju poput carine od 44 % na robu i 110 % na usluge.
- Kultura rizika: neuspjeh se u Americi smatra korisnim iskustvom, dok je u dijelu EU dugo nosio čak i kazneni pečat.
- Obrambene investicije: integrirani akademsko-vojno-industrijski kompleks donio je SAD-u mnoge civilne inovacije. Europa, koja desetljećima „šverca” na američkoj zaštiti, danas zaostaje upravo ondje gdje su civilne i vojne tehnologije isprepletene.
Reformisti poput bivših talijanskih premijera Maria Draghija i Enrica Lette već su iznijeli prijedloge jačanja jedinstvenog tržišta i konkurentnosti. Unija pritom još raspolaže visoko obrazovanom radnom snagom, kvalitetnim sveučilištima i visokim stopama štednje – resursima koji bi, uz povoljniji okvir, mogli potaknuti novi investicijski val.
Čak i kad ne bi sama predvodila sljedeći tehnološki skok, Europa bi produktivnost mogla znatno podići brzim usvajanjem američkih i kineskih rješenja. No Ernest Hemingway podsjeća da bankrot nastupa „postupno, pa onda odjednom”. Ako ne riješi strukturne slabosti, EU-ovo polagano klizanje moglo bi se pretvoriti u nagli gubitak gospodarske relevantnosti – prijetnju mnogo opipljiviju od svake kulturne polemike.
