Obljetnica Hirošime i Nagasakija ove je godine poslužila tek kao tmurna kulisa za novi američko-ruski spektakl. Nekoliko dana poslije godišnjice, Donald Trump i Vladimir Putin sastali su se u bazi Elmendorf-Richardson na Aljasci, pompozno nazvanom samitu „Pursuing Peace”. Dok je ruskog čelnika vodio kraj parkiranih lovaca F-35, iznad njih je preletio strateški bombarder B-2 – jasna poruka da se pregovori vode uz tihe motore nuklearnih nosača.
Rasplet INF-a Američko povlačenje iz Sporazuma o uklanjanju projektila srednjeg i kratkog dometa (INF) 2019. već je vratilo hladnoratovski rječnik u Europu. Moskva je tada ponudila moratorij uz uvjet da Washington ne rasporedi nove rakete na kontinentu. Pet godina poslije Kremlj ga je jednostrano ukinuo uz obrazloženje: „Budući da se situacija razvija u smjeru stvarnog razmještanja američkih kopnenih projektila srednjeg i kratkog dometa u Europi i azijsko-pacifičkoj regiji, rusko ministarstvo vanjskih poslova konstatira da su nestali uvjeti za zadržavanje jednostranog moratorija na razmještaj sličnog oružja.”
Rusija danas već ima čitav arsenal oružja INF dometa – modernizirane Iskandere-M, hipersonični Orešnik i dron Lancet-AD. Osobito su osjetljivi Kalinjingrad, Bjelorusija, Krim i Arktik, gdje su postavljeni A2/AD štitovi s radarima Voronjež. „Varšava i Berlin su u dometu ruskih raketa Iskander. Postoji oko 100 nuklearnih bojnih glava, možda i više”, upozorio je poljski premijer Donald Tusk.
Američko pregrupiranje S druge strane, Sjedinjene Države ubrzano jačaju bazu Mihail Kogălniceanu kraj Konstance. Nakon dovršenja ondje će biti smješteni hipersonični sustavi SM-6 i taktičke balističke rakete dometa do 2 500 kilometara. Dio logistike već se seli s Ramsteina, čime Washington pokazuje da je Crno more postalo nova crta razdvajanja s Moskvom.
Prelijevanje prema Pacifiku Za Europu je paradoks još veći jer Bijela kuća istodobno premješta strateški fokus prema Kini. Geopolitički analitičar Branimir Vidmarović ocjenjuje: „Europa opet postaje karta za igru supermoći, ali bez zaštite SAD-a, koji joj poručuje, ako želite da Ukrajina preživi, platite sami… Trump se vodi logikom da je Amerika umorna od beskrajnih ratova… Fokus je na Pacifiku, Kini i domaćim pitanjima.”
START na rubu Sljedeća žrtva mogla bi biti i posljednji stup kontrole – sporazum START. Njegovo raskidanje otvorilo bi utrku u interkontinentalnim nosačima nuklearnih glava, a Kinu, Indiju, Izrael, Pakistan i druge nitko ne bi ni formalno pitao. Njemački politolog Johannes Varwick stoga zaključuje: „Kontrola naoružanja izgleda kao relikt iz daleke prošlosti… Sada se radi samo o ograničenju štete, a ne o velikim vizijama.”
Europska nemoć Ukrajina, koja je početkom devedesetih predala sovjetski nuklearni arsenal, danas proklinje tu odluku. Njezin veleposlanik u Varšavi Vasilij Bodnar tvrdi: „Ukrajinska je vojska naučila ubijati Ruse i NATO bi trebao primiti Kijev u svoje redove.” Dok Kijev zaziva nuklearni kišobran, Bruxelles shvaća da ekonomska težina nije dovoljna. Mario Draghi je to nedavno sažeo: „Godinama je Europska unija vjerovala da će joj gospodarska veličina sama po sebi donijeti geopolitičku moć… Ova godina bit će zapamćena kao godina u kojoj je ta iluzija isparila.”
Hipersonični mjeritelj moći U novoj utrci snaga se mjeri brzinom projektila: ruski Cirkon leti 9 mahova i može zadati udarac brodovima 950 kilometara daleko, a američki presretači SM-6 pokušavaju ga sustići. Međunarodni sporazumi koji bi to ograničili ne postoje, a njihovo ponovno pregovaranje izgleda daleko kao i sama denuklearizacija.
Nakon tri desetljeća relativne predvidljivosti Europa se vraća staroj ulozi – bojnom polju pritisnuto između dviju supersila, ovaj put uz daleko smrtonosnije tehnologije i bez jamstva američkog štita. Kontinentu preostaje nada da će „ograničenje štete”, kako to naziva Varwick, biti više od isprazne fraze.
