Deset godina nakon što je gotovo 200 država 12. prosinca 2015. potpisalo Pariški klimatski sporazum, znanstvenici i aktivisti upozoravaju da svijet ozbiljno kasni u ispunjavanju glavnih obećanja – zadržati globalno zagrijavanje „znatno ispod” 2 °C, po mogućnosti na 1,5 °C iznad predindustrijske razine.
Martin Kaiser, čelnik Greenpeacea Njemačka, poručuje da sporazum još uvijek služi kao globalni kompas, ali i da će „ostati relevantan samo ako velike ekonomije – posebno skupina G20 – zatvore jaz između ambicije i djelovanja”. Kaiser smatra da je nova njemačka vlada predvođena kancelarom Friedrichom Merzom dužna vratiti zemlju na put usklađen s granicom od 1,5 °C. Za to, kaže, trebaju hitne mjere u prometu, graditeljstvu i korištenju zemljišta. Podsjeća i da je „zaštita klime nije teret, već temelj za slobodu, sigurnost i prosperitet u budućnosti”.
Slično upozorenje iznosi Johan Rockström, direktor Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime. Prisjeća se euforije nakon potpisivanja sporazuma, ali dodaje: „Danas, desetljeće kasnije, moramo priznati da smo do sada podbacili”. Premda su obnovljivi izvori energije i elektromobilnost napredovali, globalne emisije i dalje rastu. Rockström naglašava da se „globalno zagrijavanje se ubrzava, oceani se zagrijavaju brže nego što se očekivalo, a važni ekosustavi poput tropskih koraljnih grebena približavaju se kritičnim točkama prekretnice”, upozoravajući da prekoračenje praga od 1,5 °C „dovodi svijet u opasnost”.
Prošle su tek dvije petine stoljeća, a sat otkucava: nastavi li se trend rasta emisija, granica od 1,5 °C mogla bi biti probijena već u idućem desetljeću. Stručnjaci zato pozivaju vlade da ubrzaju postupno ukidanje fosilnih goriva, masovno investiraju u čistu energiju i prate provedbu klimatskih ciljeva umjesto da donose nova, ambicioznija, ali neispunjena obećanja.
Kaiser i Rockström slažu se u poruci: bez brzog i odlučnog zaokreta, najvažniji međunarodni klimatski ugovor riskira ostati – tek papirnata ambicija.
