Europska unija nalazi se pod pritiskom ruskih prijetnji koje daleko nadilaze rat u Ukrajini. Svakodnevno, djelovanje Kremlja šteti europskim interesima, bilo kroz destabilizaciju demokracija, izazivanje nemira u Africi i na Bliskom istoku, ili podršku autoritarnim režimima minimalnim sredstvima. No, prema novom izvještaju Instituta za sigurnosne studije EU, kontinuirano kolebanje između precjenjivanja ruske snage i podcjenjivanja njezine neprijateljske namjere paralizira europski odgovor.
Pravo rješenje, tvrde stručnjaci, nije samo otpornost ili zadržavanje, već – „unpoweranje“ Rusije: sustavno i strateško smanjivanje mogućnosti Kremlja da nanosi štetu.
Unatoč statusu globalne sile, Rusija gubi tlo pod nogama ekonomski, diplomatski i demografski. Partnerstvo s Kinom sve je više jednostrano, dok su mnoge zemlje globalnog juga skeptične prema ruskim geopolitičkim igrama. No, opasnost iz Moskve dolazi upravo iz njene spretnosti i agilnosti: uz malo sredstava može itekako destabilizirati okruženje.
Jedan od prvih poteza na koji EU može odgovoriti je obračun s ruskom „sjenovitom flotom“ – tankerima sa sumnjivim vlasništvom koji kroz europske vode zaobilaze sankcije i pune Putinovu ratnu blagajnu. Europska unija može odmah krenuti u energično nadziranje svojih teritorijalnih voda i ekskluzivnih gospodarskih zona. Tankeri bez valjanog osiguranja, ili oni koji predstavljaju ekološki rizik, trebali bi biti zaplijenjeni ili vraćeni, bez potrebe za eskalacijom. Riječ je o legalnim i učinkovitim mjerama koje bi Kremlju ozbiljno zatresle temelje.
Na vojnom planu, umjesto da se ostavi paralisanom prijetnjama iz Moskve i nuklearnim blefovima, EU bi trebala tiho i odlučno pojačati vojnu pomoć Ukrajini – od topništva do dronova i drugih sustava – bez da unaprijed otkriva svoje namjere i time olakšava rusku manipulaciju.
Nova faza odnosa s Kinom zahtijeva ekonomsku samouvjerenost EU-a. Oštrija kontrola ulaganja i prijetnje ciljanim obustavama izvoza robe s dvostrukom namjenom trebale bi biti alati u arsenalu Bruxellesa. Istovremeno, europska diplomacija mora raskrinkavati kinesku dvoličnost: deklarativno poštovanje suvereniteta uz istodobno toleriranje Putinovih imperijalnih ambicija.
Na informacijskom bojištu, ruska propaganda i dezinformacijska mašinerija jesu jeftine, ali razorito učinkovite. Odgovor EU do sada bio je neskladan i mlak. Vrijeme je za odlučan strateški komunikacijski sustav, podršku neovisnim medijima i rad u lokalnim jezicima. Ključna poruka: demokracija, samoodređenje i suverenitet nisu „zapadni izum“, već univerzalne vrijednosti – koje Rusija brutalno gazi.
Na kraju, potrebno je dublje angažiranje na regionalnim razinama kako bi se potisnuo ruski utjecaj. Na Balkanu, to znači nagrađivanje reformatora i sankcioniranje onih koji blokiraju procese – čak i kroz „koalicije voljnih“ unutar EU-a. U južnom Mediteranu potrebno je jačanje suradnje s Turskom, dok se u Africi EU mora iz pasivne reakcije na krize prebaciti na status istinskog partnera kroz ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i sirovine. U Indo-pacifiku Unija treba igrati na kartu pouzdanog partnera za trgovinu i suradnju u novim tehnologijama.
Europa nije nemoćna – samo ne koristi svoj puni potencijal. Diplomatski doseg, ekonomska snaga i sigurnosni alati već su joj na raspolaganju. Ako želi „unpowerati“ Rusiju, EU mora djelovati odlučno i bez čekanja tuđeg dopuštenja. Vrijeme je da Bruxelles zaigra istu igru kao Moskva – ali bolje.