Bruxelles – Uz rusku agresiju i sve nesigurniju američku potporu, europske obavještajne službe ubrzano se povezuju u dosad neviđen sustav razmjene podataka koji bi trebao osnažiti kontinent bez oslanjanja na Washington.
• Prekid američkog dijeljenja obavještajnih informacija s bojišta u Ukrajini prošlog ožujka bio je okidač za još tješnju suradnju europskih službi. Jedan zapadni izvor ironično je primijetio da Donald Trump „zaslužuje Nobelovu nagradu za mir za okupljanje europskih službi”.
• Države članice posljednjih mjeseci šalju profesionalne špijune u svoja stalna predstavništva pri EU, a internu obavještajnu jedinicu Unije sve češće konzultiraju najviši dužnosnici.
• U samom središtu novog sustava nalazi se Daniel Markić, dugogodišnji šef hrvatskih sigurnosnih službi, koji je u rujnu 2024. preuzeo vodstvo INTCEN-a, analitičkog centra pri Europskoj službi za vanjsko djelovanje. Njegova je zadaća ubrzati protok informacija prema predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen i visokoj predstavnici za vanjsku politiku Kaji Kallas.
• INTCEN i Vojno obavještajno ravnateljstvo EU-a čine Jedinstveni kapacitet za analizu obavještajnih podataka (SIAC). Na njihovu travanjskom sastanku u Bruxellesu šefovi europskih službi naglasili su da kontinent „mora razviti vlastite neovisne kapacitete”, ali su upozorili da pritom ne smije ugroziti veze sa SAD-om.
Stari obrasci nepovjerenja
Nacionalne službe i dalje se bore s tradicionalnom sumnjičavošću. Primjerice, Nizozemska je objavila da zbog političkih pritisaka i pitanja ljudskih prava više ne dijeli određene podatke s američkim partnerima. U Bruxellesu je otkriveno i da su se mađarski agenti, predstavljeni kao diplomati, pokušali infiltrirati u institucije EU.
"Postoji osjećaj da bi Sjedinjene Države mogle biti manje predane dijeljenju obavještajnih podataka – i unutar NATO-a i šire", upozorio je bivši pomoćnik glavnog tajnika Saveza Antonio Missiroli.
Još od 1970-ih europske su službe koristile neformalnu mrežu nazvanu Bernski klub. No sustav se pokazao nedovoljnim: Malta mu se nikada nije pridružila, Austrija je jedno vrijeme bila suspendirana zbog mekoće prema Moskvi, a istočnoeuropske službe dugo su se smatrale ranjivima na ruske „krtice”.
"Informacije koje se dijele često su površne jer postoje nacionalna ograničenja", napominje profesor sigurnosnih studija Philip Davies.
Ad hoc koalicije
Kako bi premostile razlike, neke zemlje stvaraju uže saveze. Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo okupile su "koaliciju voljnih" kako bi Ukrajini otvorile pristup europskim satelitskim i nadzornim sustavima. Erik Akerboom, čelnik nizozemske civilne službe, kaže da se razmjena „enormno povećala” i uključuje čak i sirove podatke.
Ipak, 27 članica s različitim prioritetima teško postiže potpuno povjerenje. Umirovljeni dužnosnik CIA-e Robert Gorelick ističe da bi "raznolikost nacionalnih praksi i broj država" mogli onemogućiti jedinstvenu europsku agenciju razine CIA-e.
Pogled prema budućnosti
Bivši finski predsjednik Sauli Niinistö, autor prošlogodišnjeg izvješća o spremnosti Unije, poručuje da je ideja zajedničke europske CIA-e „pitanje budućnosti”. "Kada govorimo o spremnosti, radi se o riječi povjerenje, jer bez povjerenja ne možemo puno surađivati", naglašava.
Za sada se Bruxelles oslanja na rastuću mrežu časnika za vezu i na agilnost INTCEN-a pod vodstvom Daniela Markića. Hoće li kontinentalno povjerenje prerasti u formalnu agenciju ili ostati mozaik manjih koalicija, pokazat će testovi koji slijede – od nastavka rata u Ukrajini do eventualnih političkih preokreta preko Atlantika.
