Europska unija od 1. siječnja 2026. prelazi u „definitivnu fazu” Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), ključnog alata iz paketa Fit for 55 kojim se do 2030. planira smanjiti emisije stakleničkih plinova za 55 % u odnosu na 1990. godinu.
CBAM je prva granična pristojba na emisije ugljika u svijetu. Njegova zadaća je izjednačiti troškove dekarbonizacije između proizvođača unutar EU-a, koji već plaćaju naknadu kroz Sustav trgovanja emisijama (EU ETS), i stranih konkurenata čiji proizvodi dosad nisu bili opterećeni tim troškom.
Što se mijenja od 2026.
• Uvoznici cementa, električne energije, gnojiva, željeza i čelika, aluminija te vodika prvi će put morati priložiti godišnje CBAM deklaracije s točnim podacima o emisijama nastalima pri proizvodnji robe koju unose u Uniju.
• Za svaku prijavljenu tonu CO₂ ekvivalenta morat će otkupiti CBAM certifikate, čija će cijena odražavati prosječnu cijenu ETS-a. Trgovanje certifikatima formalno počinje 1. veljače 2027., ali će se tada retroaktivno plaćati obveze za uvoz u 2026. godini.
• Time završava trogodišnje prijelazno razdoblje (2023.–2025.) u kojem su se podnosila samo izvješća, bez financijskih davanja.
Zašto je mehanizam uveden
EU je još 2005. uspostavila ETS prema načelu „onečišćivač plaća”, ali ambiciozna klimatska politika otvorila je prostor za tzv. istjecanje ugljika – premještanje energetski intenzivne proizvodnje u zemlje sa slabijim propisima. Rješenje je bio CBAM, koji uklanja potrebu za besplatnim emisijskim jedinicama za osjetljive industrije i sprječava narušavanje tržišnog natjecanja.
Sektori obuhvaćeni CBAM-om čine više od polovice emisija industrijskih djelatnosti unutar ETS-a, pa bi nova mjera, prema očekivanjima Bruxellesa, trebala imati znatan učinak na globalnu dekarbonizaciju, ali i potaknuti treće zemlje da uvedu vlastite sustave određivanja cijene ugljika.
Sljedeći koraci
Europska komisija najavila je redovite revizije popisa proizvoda i procjenu učinka CBAM-a na industriju i trgovinu. Istodobno će se postupno ukidati besplatne ETS kvote za domaće proizvođače, što znači da će do kraja desetljeća svi sudionici tržišta – domaći ili strani – plaćati puni trošak svojeg ugljičnog otiska.