Kada je vulkan Stromboli 20. listopada 1950. izbacio lavu i pepeo, započeo je trodnevni pakao zbog kojeg je više od 300 stanovnika moralo hitno napustiti otok. U najkritičnijem trenutku pristao je brod „Panarea”, izgrađen na Kvarneru, i u svega nekoliko plovidbi evakuirao cijelo selo.
Nešto ranije, još 1908., parobrod „Nagy Lajos” (1893.) sudjelovao je u masovnom izvlačenju ljudi nakon razornog potresa koji je pogodio Messinu i Kalabriju. Ti su slučajevi samo najupečatljiviji primjeri dugog niza operacija u kojima su kvarnerska plovila čuvala živote na jugu Italije.
Povijest je brodove povezala i u obratnom smjeru: sicilijanska su se plovila nerijetko sidrila u riječkoj luci te krstarila Jadranom. Među njima su se isticali motornjak „Vihor” i putnički brod „Princess of Dubrovnik”, građen u Messini, koji su tijekom mirnodopskih godina prevozili putnike i teret između dviju obala.
Tijekom ratova 20. stoljeća veze nisu prekidane – brodovi s Kvarnera služili su i za ratne rekvizicije, a izložene morske rute pretvarale su se u linije opskrbe i nužnih evakuacija.
Od prvih parobroda do suvremenih motornjaka, zajednička povijest dviju pomorskih regija svodi se na isto: more ih razdvaja, ali brodovi ih zauvijek povezuju – često baš onda kada je najpotrebnije.