Novi izraelsko-američki napad na Iran i uzvratni projektili prema američkim i savezničkim bazama dodatno su zategnuli sigurnosnu situaciju na Bliskom istoku, a odjek toga osjećaju i europske prijestolnice.
Britanski premijer Keir Starmer već je upozorio da se svijet suočava s „najvećom vojnom prijetnjom generacije”, dok su Francuska, Švedska, Norveška i Finska građanima već podijelile detaljne vodiče za krizna stanja.
Europska unija otišla je korak dalje: povjerenica za upravljanje krizama Hadja Lahbib pozvala je stanovnike svih 27 država članica da se pripreme na najmanje 72 sata potpune samodostatnosti. Naglasila je da su „prijetnje s kojima se Europa suočava sve složenije i međusobno povezane”. EU preporučuje osnovne zalihe hrane i vode, radio na baterije te gotovinu i dokumente pri ruci, ali i prethodno provjeravanje najbližih skloništa.
Sveučilišni profesor Anthony Glees ocjenjuje da bi i London trebao ponuditi „jasan i sažet priručnik” za slučaj rata, po uzoru na nordijske zemlje. Interes građana za samozaštitu pritom ubrzano raste – ne samo zbog rata u Ukrajini nego i zbog nove, nuklearne dimenzije prijetnje.
Ključnih 15 stvari za krizne zalihe – najmanje četiri litre vode po osobi, – prijenosni filtri za vodu, – dugotrajna hrana, – komplet prve pomoći, – topla odjeća i čvrsta obuća, – šator ili cerada, – rasvjeta, – višenamjenski alat ili nož za preživljavanje, – svjetiljke s rezervnim baterijama, – kompas i karte, – radio na baterije, – osnovni higijenski proizvodi, – osobni dokumenti, – nužna gotovina, – sredstva za paljenje vatre.
Što ako padne nuklearna bomba? Stručnjak za nuklearnu sigurnost Arnab Basu savjetuje brzu reakciju: „Ako bi nuklearni napad bio pokrenut na neki grad, stanovnici bi vjerojatno dobili upozorenje. Za one izvan neposredne zone eksplozije prioritet je brzo se skloniti, idealno u središnji dio zgrade.” Preporučuje zatvaranje prozora i vrata trakom kako bi se smanjio ulazak radioaktivne prašine te punjenje svake posude vodom „što je prije moguće, jer će zalihe vode vjerojatno biti kontaminirane nakon eksplozije”.
Basu naglašava da su „sljedeća dva do tri dana” ključna: ostati u zatvorenom, u središnjem dijelu skloništa, ograničiti izloženost i oslanjati se na vlastite zalihe do pada razine zračenja.
No, dugoročno nije presudno samo skladištenje resursa. Veteran kriznih priprema Dan Goss podsjeća na važnost solidarnosti: „Mentalitet bunkera u katastrofi neće vas spasiti kada vam se dijete razboli i trebate pomoć – morate biti dio zajednice i pomoći u njezinoj obnovi.” Poziva na upoznavanje susjeda i zajedničko planiranje jer „sposobnost deeskalacije problema, poput sprječavanja susjeda da se međusobno izbodu zbog konzerve graha, bit će ključna”.
I dok politički vrh razrađuje službene protokole, građani diljem Europe već pregledavaju vlastite zalihe baterija i provjeravaju tko od susjeda uzgaja rajčice. U vremenima sve složenijih prijetnji čini se da odgovor leži u kombinaciji hladne logistike i tople ljudske suradnje.
