Europska komisija namjerava državama članicama dopustiti da od 2036. godine dio svojih klimatskih obveza financijski premjeste u siromašnije zemlje, proizlazi iz nacrta izmjena Europskog zakona o klimi koji je dospio u javnost.
Prema dokumentu, Komisija će u srijedu napokon predstaviti dugo odgađani cilj smanjenja emisija za 2040. godinu: 90 % ispod razina iz 1990. Umjesto da se cijeli teret ostvari unutar Unije, do tri postotna boda novog cilja mogli bi se pokriti „visokokvalitetnim međunarodnim kreditima” iz članka 6. Pariškog sporazuma, i to isključivo u drugoj polovici desetljeća.
Takvi krediti omogućuju EU-u da plati projekte za smanjenje emisija u drugim, uglavnom siromašnijim državama, a ostvarene redukcije pribroji vlastitom napretku, a ne klimatskim ciljevima države domaćina. Komisija pritom naglašava da ti krediti „ne bi smjeli služiti za usklađivanje u EU sustavu trgovanja emisijama”, čime želi spriječiti urušavanje cijene CO₂ koja motivira industriju na ulaganje u čiste tehnologije.
Plan je meta žestokih kritika znanstvenih savjetnika Unije i ekoloških udruga koje upozoravaju da bi i djelomično oslanjanje na vanjske kredite moglo usporiti dekarbonizaciju unutar granica EU-a. Aktualni ciljevi za 2030. i 2050. moraju se ispuniti isključivo domaćim mjerama.
Krediti su tek jedna od 18 „elemenata” kojima Komisija pokušava umiriti skeptične vlade. Ostali uključuju mogućnost da se u europsko tržište ugljika uključe trajna uklanjanja CO₂ — primjerice hvatanje ugljika iz zraka, tehnologija koja za sada nije široko dostupna — te širu fleksibilnost među sektorima. Ujedno obećava da će politički okvir od 2030. do 2040. uzeti u obzir znanstvene preporuke, socijalne posljedice, troškovnu učinkovitost i gospodarsku konkurentnost.
Novi cilj već je izazvao otpor: nekoliko je država Bruxellesu poslalo dugačke popise uvjeta za potporu, a prošli je tjedan francuski predsjednik Emmanuel Macron stao uz Poljsku i Mađarsku tražeći odgode. Unatoč pritiscima, Komisija tvrdi da je „cilj od 90 % putanja koja donosi najveće ukupne koristi u pogledu konkurentnosti, otpornosti, neovisnosti, pravedne tranzicije i ispunjenja Pariškog sporazuma”.
