ZENICA, 31. ožujka 2026. – Stadion Bilino polje eruptirao je od slavlja kada je 21-godišnji Esmir Bajraktarević mirno poslao loptu u mrežu Gianluigija Donnarumme i potpisao 5:4 trijumf Bosne i Hercegovine nad Italijom nakon izvođenja jedanaesteraca. Hladnokrvni pogodak osigurao je „Zmajevima” tek drugo sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu, a mladi napadač PSV-a preko noći je postao novo lice bosanskohercegovačkog nogometa.
Rođen 10. ožujka 2005. u američkom Appletonu, Bajraktarević je prve korake načinio u omladinskim pogonima SC Wavea i Chicago Firea prije nego što se afirmirao u New England Revolutionu. Briljantne partije preko Atlantika privukle su pozornost europskih skautea, pa je početkom 2025. preselio u PSV. Već u prvoj sezoni osvojio je nizozemsko prvenstvo i debitirao u Ligi prvaka, zbog čega su ga navijači dali prozvati „bosanskim Messijem”.
Iako je prošao mlađe selekcije Sjedinjenih Država – gdje je i upisao jedan seniorski prijateljski nastup – srce ga je, kaže, neizbježno vuklo prema zemlji iz koje potječu njegovi roditelji. Nakon što je FIFA 2024. potvrdila promjenu sportskog državljanstva, Bajraktarević je zaigrao za Bosnu i Hercegovinu i ubrzo postao nezamjenjivi dio postave. Prvi pogodak u kvalifikacijama stigao je prošle jeseni, a sinoćnja egzekucija s bijele točke donijela je trenutak karijere – i nacionalne euforije.
„Roditelji iz Srebrenice su plakali kad sam obukao dres”, priznao je u razgovoru za nizozemski ESPN, dodajući da svaki nastup za BiH doživljava kao osobnu misiju: „Ne igram samo za rezultat, nego i za njihovu priču i zemlju iz koje dolazimo.”
U strijelce je ušao i u segmentu emocija – nakon posljednjeg zvižduka zagrlio je majku i oca, koji su s tribina promatrali susret. Na press-konferenciji je poručio da će „Zenica pamtiti ovu noć, ali da pravi posao tek počinje”.
Bosna i Hercegovina sada čeka ždrijeb Svjetskog prvenstva 2026., a navijači već maštaju o novim čarolijama mladog krila. Bajraktarevićev put, od američkih školskih terena do zenčke noći koja je promijenila povijest, potvrđuje da talenta i odlučnosti ne ograničavaju granice – ni zemljopisne ni emocionalne.