Luka Modrić oprostio se od Santiago Bernabeua i navijača Real Madrida na način kakav priliči najvećim legendama svjetskog nogometa. U posljednjem kolu La Lige, Real Madrid je slavio protiv Real Sociedada 2:0, no sav fokus bio je na oproštaju hrvatskog kapetana, koji je nakon gotovo 13 godina stavio točku na svoju čarobnu madridsku priču.
Bernabeu je već pri Modrićevom izlasku na zagrijavanje eruptirao od emocija – svaki njegov korak, dodir s loptom i pogled prema tribinama izazivali su ovacije, a tribine su bile ispunjene transparentima i porukama zahvale. U 86. minuti utakmica je zaustavljena kako bi Modrić, uz špalir igrača obje momčadi, posljednji put napustio travnjak kao igrač Reala. Na klupi su ga dočekali supruga, djeca i bivši suigrač Toni Kroos, a cijeli stadion uglas je skandirao njegovo ime.
U emotivnom govoru s centra terena, Modrić je poručio: „Stigao je trenutak kojeg sam se toliko bojao, ali bilo je to dugo, ali predivno putovanje. Prije svega, želim zahvaliti klubu, predsjedniku Florentinu Pérezu. Želim zahvaliti svim trenerima kroz sve ove godine, suigračima koji su me pratili i ljudima koji su mi pomagali. Hvala vam od srca. I mojoj obitelji također. Osvojili smo puno, proživjeli smo predivne trenutke. Ljubav koju ste mi pružali svih ovih godina... nema riječi kojima bih vam mogao zahvaliti za sve što ste mi dali. Želim izreći jednu rečenicu koju sam vidio i koja mi se svidjela: 'Ne plači jer je gotovo, nego se smij jer se dogodilo.' Hala Madrid i ništa više.”
Posebno je istaknuo da su mu ljubav i naklonost navijača najveći trofej: „Moj najveći trofej je ljubav i naklonost ljudi, navijača Real Madrida. Za to nema riječi. Od prvog dana pa sve do danas – to je ono što ću najviše pamtiti, uz sve što sam postigao, ali ovo mi je najveće. Ovo će ostati sa mnom do kraja života – ta ljubav i podrška.”
I trener Carlo Ancelotti, koji se također oprostio od madridskog giganta, nije skrivao emocije: „Nitko neće zaboraviti Karimova tri gola protiv PSG-a, niti Rodrygova dva protiv Cityja. Nitko neće zaboraviti Modrićevo vanjsko dodavanje. Nitko neće zaboraviti Joseluova dva gola. A ni ja neću zaboraviti dane koje sam proveo ovdje.”
U Modrićevom domu u elitnoj Moraleji okupila se cijela obitelj, prijatelji i suradnici. Emocije su bile na vrhuncu – otac Stipe šetao je s knedlom u grlu, a atmosfera je bila prožeta ponosom i sjetom. Prijatelji iz djetinjstva, bivši suigrači poput Šime Vrsaljka i Hrvoja Čaleta, te profesor Vlatko Vučetić došli su dati podršku. Iznenadio ih je i dolazak legende Sergia Ramosa, koji je, iako zbog obaveza nije mogao ostati do kraja, ipak došao pozdraviti prijatelja.
Iako se navijači i analitičari nadaju da bi Modrić mogao ostati još sezonu, sam trenutak oproštaja označio je kraj jedne ere – kako su mnogi istaknuli, Modrić nije „običan igrač”, već je postao lice najuspješnije epohe u povijesti Real Madrida. Njegova budućnost zasad ostaje otvorena; Modrić bi još mogao nastupiti za Real na klupskom SP-u, a potom će u obiteljskom miru donijeti odluku o nastavku karijere. No, kakva god odluka bila, jedno je sigurno: Madrid je, zahvaljujući njemu, ispisao najljepše stranice svoje povijesti.
Na kraju dana, Bernabeu je plakao, navijači su pjevali, a Luka Modrić je, okružen ljubavlju i ponosom, za posljednji put u bijelom dresu mahnuo svojim navijačima. Legenda je otišla – ali ostaje vječna.