Dvije godine nakon napada Hamasa na jug Izraela, u kojem je ubijeno više od 1 200 ljudi i oteto nekoliko desetaka talaca, Bliski istok ostaje duboko uzdrman, a politički odnosi složeniji nego ikada. Analitičari ističu da je 7. listopada 2023. postao prijelomni trenutak koji je naglavačke okrenuo regionalnu dinamiku, zakočio procese normalizacije te pogurao nove aktere u ulogu posrednika.
„Motiv terorističkog napada bio je sprječavanje koncepta dvije države i zaustavljanje sporazuma između Izraela i Saudijske Arabije”, ocjenjuje politolog Žarko Puhovski. Upravo je zamrzavanje tih pregovora, dotad u poodmakloj fazi, najvidljiviji politički učinak Hamasove ofenzive. Rijad sada uvjetuje svaki nastavak razgovora rješavanjem palestinskog pitanja, pritom naglašavajući svoju vjersku i političku odgovornost kao čuvara Meke i Medine.
Rat u Gazi brzo se prelijevao preko granica: Iran, Hezbollah u Libanonu i jemenski Hutiji uključili su se u različitim oblicima podrške ili izravnih napada. Po prvi put došlo je do izravnog raketiranja između Izraela i Irana, dok je Hezbollah – prema dostupnim podacima – pretrpio teške gubitke u vrhu zapovjedne strukture. Libanonske vlasti iskoristile su situaciju za djelomično razoružavanje te proiranske milicije, nastojeći proširiti vlastitu kontrolu nad državnim teritorijem.
S druge strane, Egipat i osobito Katar profilirali su se kao najaktivniji pregovarači, zasjenivši i Ankare i Rijad u borbi za status glavnog posrednika u muslimanskom svijetu. Paralelno, uloga Sjedinjenih Država ostaje ključna: bez američkog jamstva, tvrde analitičari, nijedan trajniji dogovor nije moguć. Nacrt sporazuma koji je nedavno predstavio Donald Trump Hamas je prihvatio tek kada je, kako tvrdi Puhovski, „to doslovce bilo zapovjeđeno iz Washingtona”.
Pitanje političke opstojnosti krajnjih opcija naglašava i sam Puhovski: „Stvarni, trajni mir može se postići samo odlaskom ekstrema s obje strane – i Hamasa, ali i Netanyahua.” Prema procjenama, dugotrajni sukob pozitivno održava rejting izraelskog premijera, dok bi kompromis ojačao umjerenije stranke u Izraelu.
Europske zemlje u međuvremenu jačaju diplomatsku potporu palestinskom priznanju, što dodatno zateže odnose s Tel Avivom. Izraelski premijer u novom intervjuu upozorio je da Izrael „vodi rat i za Europu” jer sprječava, kako ih naziva, „barbare” da napadnu zapadni kontinent.
Šok 7. listopada također je narušio reputaciju izraelske obavještajne službe Mossad. Obimna operacija, koja je uključivala tisuće napadača, paraglajdere i veliku količinu oružja, ostala je neotkrivena – ili, kako spekuliraju neki kritičari, svjesno prepuštena da posluži kao povod za odlučan obračun s Hamasom. „Ako je to doista bio namješteni dio igre, onda možemo samo biti zgroženi; tu više racionalne analize nema”, zaključuje Puhovski.
Dvije godine poslije, pitanje ostaje otvoreno: može li se regija izvući iz spirale ekstremizma i osigurati trajni mir, ili je – kako upozoravaju analitičari – potrebno tek novo političko preslagivanje bez najradikalnijih aktera da bi se otvorio prostor za realan dogovor?