Hrvatska danas obilježava 12. godišnjicu ulaska u Europsku uniju, ali, za razliku od prijašnjih slavljeničkih tonova, ovogodišnji rezime ne može proći bez tamnije bilješke. Županijski sud u Zagrebu donio je presudu protiv bivše ministrice regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijele Žalac, temeljem optužnice Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO).
Presuda označava prvi ozbiljan pravosudni „minus” koji ulazi u dosad uglavnom pozitivnu bilancu hrvatskog članstva. Još prije dvije godine, uoči desete obljetnice, upozoravalo se da se s konačnim zaključcima o uspješnosti povlačenja europskog novca treba pričekati dok se ne dovrše sudski postupci protiv dužnosnika zaduženih za EU fondove. Sada je taj trenutak stigao i bacio sjenu na višegodišnje hvalospjeve o milijardama koje Bruxelles uplaćuje u hrvatski proračun.
U fokusu je ponovno pitanje je li vladajući HDZ doista raskrstio s „grijehom struktura” ili je, kako se metaforički opisivalo, koruptivnu kulturu samo premjestio u „kavanu Europa” gdje račun plaća Unija. Presuda protiv bivše ministrice sugerira da problem klijentelizma i dalje tinja, bez obzira na europske kontrole i nadzorne mehanizme.
Unatoč toj mrlji, brojke o povučenom EU novcu i dalje ostaju impresivne, a investicijski projekti se nastavljaju. Ipak, simbolika presude upravo na okruglu godišnjicu podsjeća da europski fondovi nisu samo prilika nego i ozbiljna odgovornost: šteta je, kako se upozorava, da već odobrena sredstva propadnu i budu vraćena pošiljatelju ako se pronevjera ili netransparentnost potvrde.
Umjesto uobičajenih laudacija, 1. srpnja 2025. donosi narativ opreza. Hrvatska se može pohvaliti prolaskom složenog eurointegracijskog puta, ali će, čini se, još dugo odgovarati na pitanje je li naučila čuvati ono što joj „gospođa Unija” — ili, kako se u šali kaže, „bogata Ursula” — stavlja na stol.