Kolega novinar, publicist i televizijski voditelj Tihomir Dujmović tvrdi da je sukob oko nedavno zabranjenog prikazivanja filma o Josipu Reihl-Kiru u Benkovcu „do zida doveo” dugogodišnji, kako ga naziva, tihi „jugoslavenski marš” kroz hrvatske kulturne institucije.
Dujmović naglašava da kultura, osobito film, u Hrvatskoj „propituje samo s jedne strane”. Pritom nema, kaže, niti jednog naslova koji bi „pozitivistički gledao prema braniteljima” ili se ozbiljno bavio srpskim zločinima iz hrvatske perspektive. Kao primjer navodi izostanak filmova o Bleiburgu, atentatu na Stjepana Radića ili hrvatskom proljeću.
„Nemate nijedan film hrvatskog mučenika koji je prošao teror srpskih logora i da sad gledate njegov život kasnije. Uvijek imate kontrapriču”, upozorava Dujmović, ocjenjujući da se time stvaraju „fasade kulture” koje zapravo služe političkoj agendi.
Benkovac, dodaje, simbolizira trenutak kada su se te „fasade” sudarile s realnim iskustvom ljudi koji su prošli rat. „Tamo su ih dočekali ljudi koji su prošli krvavi put u ratu, a vi ste sad došli tamo pričati neke priče koje nemaju nikakve veze s njihovim iskustvima”, kaže Dujmović.
Prema njegovim riječima, unutar iste Vlade postoje dvije suprotstavljene linije: ministrica kulture koja „čvrsto staje uz kulturne djelatnike” i ostali članovi Vlade koji šutnjom podržavaju braniteljske narative. Taj raskorak, smatra, sada je eskalirao.
Ključ problema Dujmović vidi u kontroli institucija: „Bit priče je da oni drže sve institucije… mi ćemo reći što će se snimati, koje će se knjige tiskati, kako će izgledati televizijski program.” Desnica, ocjenjuje, može pjevati uz Thompsona, ali bez utjecaja na sadržaj koji financira država.
Dujmović podsjeća da kontroverzni redatelj Oliver Frljić u inozemstvu nailazi na prepreke, dok u Hrvatskoj, tvrdi, „trikovi” prolaze. Jakov Sedlar pak, navodi, „nikad nije dobio kunu” iz državnog proračuna iako također „propituje” – ali s druge strane.
Govoreći o samom filmu o Reihl-Kiru, Dujmović osporava tezu da je jedan policijski načelnik mogao spriječiti rat na istoku Hrvatske: „To nije umjetničko propitkivanje, ne, to je guranje jugoslavenskog narativa u analizu toga tko je kriv za rat.”
Zaključno, Benkovac je po njemu punkt gdje je „tihi marš” naletio na otpor običnih ljudi: „Došao je netko tko je rekao 'dosta'. Niste nikad došli snimiti film o poklanim Hrvatima, a prodavat ćete nam priču o tome kako je Reihl-Kir mogao spasiti rat.”