Na asfaltu užarenom od 33 °C, na ulazu u Beli Manastir, uz cestu D7 stoji skromni štand prepun lubenica, dinja, rajčice i paprike. Iako bi prolaznik pomislio da je riječ o još jednom sezonskom prodavaču, iza pulta stoji državni i europski prvak u streljaštvu – 21-godišnji Darko Tomašević iz baranjskog Bolmana.
Mladi reprezentativac već godinama usklađuje dva, naizgled nespojiva svijeta: ljetnu prodaju povrća iz obiteljskog Poljoprivrednog obrta Tomašević i preciznost potrebnu za svjetska streljačka natjecanja.
„Kada vozimo robu, ustajem u četiri-pet ujutro, a inače oko sedam. Na štandu sam do šest popodne, pa se vraćam kući i s ocem i bratom palim pumpe ili berem lubenice”, opisuje Darko svoj dnevni ritam bez predaha.
Sezona lubenica poklapa se s ljetnom pauzom u streljaštvu, što donekle olakšava raspored, ali i nosi posljedice: „Bez treninga gubim kondiciju, no nakon stanke dobijem veliku želju za pucanjem pa brzo nadoknadim propušteno.”
Čim posljednja lubenica napusti polje, Darku počinju treninzi – tri do pet puta tjedno, vikendom natjecanja. U sedam reprezentativnih godina skupio je svjetska i europska prvenstva, a posljednje zlato osvojio je s juniorskom ekipom zračnom puškom na Europskom prvenstvu u Osijeku. Drži državne titule u malokalibarskoj puški (trostav i ležeći) te u zračnoj pušci, a iduće godine prelazi u seniorsku konkurenciju.
Strast ga skupo stoji. Puška za mali kalibar košta oko 10 000 eura, zračna 5 000 do 5 500, streljačka odjeća dodatnih 2 000 – ukupno 17 000 eura svake dvije godine. „Od Hrvatskog olimpijskog odbora dobijem oko 15 000 eura kroz Olimpijski razvojni program, što trošim na streljivo. Sve ostalo su putovanja i oprema”, kaže.
Najveći mu je sponzor, uz općinu Jagodnjak, upravo obiteljski obrt koji godišnje uzgaja povrće na oko 15 jutara. Dok otac uskoro planira prepustiti posao sinu, Darko i dalje sanja olimpijsku normu: „Ako i ne stignem do Igara, želim još medalja na europskim i svjetskim prvenstvima.”
Streljaštvom se počeo baviti nakon kratkog gimnastičkog izleta i poticaja starijeg brata, a danas mu je cilj sam postati uzor. S obzirom na talenat, upornost i radni tempo koji počinje u svitanje na polju, a završava kasno navečer na streljani, izgledi su mu – baš kao i lubenice na štandu – više nego zreli.