Prof. dr. sc. Goran Dodig, ugledni hrvatski neuropsihijatar i bivši politički zatvorenik, dan nakon oslobođenja Knina 8. kolovoza 1995. stigao je u „glavni grad” tzv. SAO Krajine kao službeni pregovarač Vlade Republike Hrvatske.
"U Kninu me dočekao general Ivan Čermak i pjevač Mišo Kovač. Čermak je odmah naredio da ne želi vidjeti ni jednu zapaljenu kuću – morao je vladati red", prisjetio se dr. Dodig.
Podnesak na vrućini
U stacionaru kninske bolnice zatekao je pedesetak mladih Srba u vojnim odorama kako, usred nesnosne ljetne sparine, leže pokriveni debelim dekama. „Rekli su mi da imaju virozu, temperaturu i proljev. Dodirnuo sam ih; nitko nije imao povišenu temperaturu. Shvatio sam da se samo boje za vlastite živote”, ispričao je Dodig. Hrvatskim je vojnicima potom poručio da su „svi bolesni” i moraju ostati ležati – time je srpskim vojnicima praktički osigurao zaštitu.
Razgovor s izbjeglicama
Istoga dana posjetio je kamp Sektora jug s nekoliko stotina srpskih civila. „Predstavio sam se, rekao da se možda ne volimo, ali da moramo riješiti situaciju civilizirano”, navodi Dodig. Već idućeg jutra vratio se u Split, napunio kamion sapunom, deterdžentima i toaletnim papirom te ga dovezao izbjeglicama. Zahvalnicu za pomoć primio je 16. kolovoza od ing. Branka Pupovca, izbjeglice iz Gospića, u ime svih u kampu.
Pregovori s Mladićem
Dodig je ranije pregovarao i s generalom Ratkom Mladićem u Žitniću. „Nakon sastanka Mladić je poručio: ‘Ne dovodite mi više tog Dodiga. Tvrdoglav je, ne odustaje ni milimetra.’”
Za Dodiga su priče iz Beograda o „zlim Hrvatima” čista propaganda. „Pomogli smo tim ljudima koliko god smo mogli; sve drugo su neistine i sramota”, zaključio je.