Glavna zagrebačka tržnica Dolac jutros je napokon otvorila vrata nakon 45 dana potpune obustave rada. Mjesec i pol bez poznate vreve zamijenila je slika redova pred rashlađenim vitrima: meso se opet sječe, a kupci s platnenim vrećicama biraju svježe komade.
„Nije nam bilo lako. Ostali smo bez većine prihoda, a troškovi su i dalje stizali”, kaže jedan od starijih mesara koji na Dolcu radi više od dva desetljeća. Slično govore i druge prodavačice; zadovoljstvo povratkom prati doza ogorčenosti jer se pitaju je li postupak sanacije morao potrajati punih 45 dana.
Tijekom zatvaranja stručne službe popravile su oštećeni strop, proveli hitne elektro-instalaterske radove te obnovili rashladne komore. Gradski službenici tvrde da je sigurnost potrošača bila prioritet, pa se radilo temeljito i bez kompromisa.
Kupci su, pak, najviše žalili za svježinom domaćeg mesa. „Dolac nema zamjenu. Štogod da kupim negdje drugdje, nije isto”, objašnjava redovita posjetiteljica koja dolazi iz Sesveta. Povratak je, kaže, dočekala „kao mali blagdan”.
Unatoč današnjoj vedroj atmosferi, jedno pitanje ostaje visjeti nad crvenim suncobranima: što slijedi? Prodavači se boje novih zatvaranja i upozoravaju da mnogi štandovi na otvorenom već dugo vape za obnovom. „Ako se ovako nešto ponovi u sezoni, mnogi si to više neće moći priuštiti”, upozorava drugi mesar.
Za sada se ipak najviše čuje zvuk kasa i žamor zadovoljnih kupaca. Dolac ponovno diše punim plućima, a mesni pultovi — simbol njegova identiteta — opet su ondje gdje i pripadaju.