I dva mjeseca nakon što je Žalbeno vijeće Suda BiH 12. lipnja pravomoćno potvrdilo presudu zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, Milorad Dodik se i dalje ponaša kao predsjednik Republike Srpske – koristi službene aute, naoružanu pratnju i potpisuje entitetske uredbe.
Policijska kolona dovela ga je 22. kolovoza pred Predsjedničku palaču, gdje je zajedno sa Željkom Cvijanović, Radovanom Viškovićem i Nenadom Stevandićem pred kamerama izjavio: „Kao predsjednik, o tome ću obavijestiti Narodnu skupštinu…”. Pripadnici njegovog osiguranja pritom su pokušali legitimirati novinara koji je snimao dolazak – MUP RS-a na zahtjev nije reagirao.
Profesor ustavnog prava Milan Blagojević tvrdi da je Dodikova funkcija okončana upravo 12. lipnja: „Datum žalbene presude ujedno je i datum pravomoćnosti. Tog dana postala je pravomoćna i mjera zabrane obavljanja dužnosti predsjednika RS-a”. Smatra da je Sud BiH pogriješio jer je tek 1. kolovoza javno objavio da je presuda otpremljena, čime je proizveo pravnu maglu u kojoj je Dodik potpisao tri zakona objavljena u srpnju – o organskoj proizvodnji, plaćama u lokalnoj samoupravi te izmjenama Obiteljskog zakona.
Istom logikom potpisan je i ukaz od 6. kolovoza kojim su Milan i Nemanja Petrović odlikovani Ordenom križa milosrđa, objavljen 12. kolovoza u Službenom glasniku. Nekoliko dana prije, Dodik je istaknuo da je obitelji Petrović poklonio stan.
Unatoč presudi, Dodik je s protokolom i službenim vozilima obilazio sjednice Narodne skupštine u Moštanici, Doboju i Trebinju, gdje je poručio da ga „u Sarajevu u svim postupcima sudili muslimani” te da zakone može nametati jedino NSRS, a ne visoki predstavnik Christian Schmidt.
Iz Kabineta predsjednika RS-a, tajnica Jelena Pajić Baštinac tvrdi da presuda još nije dostavljena: „Dok dokument ne primimo, ne možemo postupiti po njemu; odluka CEC-a nije provediva”. Prema njezinu tumačenju, izvršnost počinje tek uručenjem, i zato Dodik nastavlja koristiti sve privilegije položaja.
Time se u Republici Srpskoj otvorila pravna i politička dvojba: može li osoba kojoj je mandat pravomoćno oduzet i dalje potpisivati zakone, dodjeljivati odlikovanja i koristiti državne resurse – ili je riječ o otvorenom kršenju Ustava koje institucije, zasad, prešutno toleriraju.
