Novak Djoković ispisao je još jednu stranicu teniske povijesti osvojivši jubilarni, 100. naslov u karijeri nakon pobjede nad Hubertom Hurkaczom na turniru u Ženevi. Time je postao tek treći tenisač u Open eri kojem je to pošlo za rukom, pridruživši se legendama Jimmyju Connorsu (109) i Rogeru Federeru (103).
Prvi ATP trofej osvojio je još kao 19-godišnjak u nizozemskom Amersfoortu 2006. godine, kad je svjetska javnost tek počela zamjećivati njegov, kako je tada rekao Nicolas Massu, „spektakularni potencijal”. Od tada, Djokovićeva putanja bila je sve samo ne obična – Masters titula u Miamiju 2007., prvi Grand Slam u Australiji 2008., a istinsku eksploziju doživio je 2011. kada je osvojio deset trofeja, uključujući tri najveća turnira, sve zahvaljujući novoj prehrani i nevjerojatnoj fizičkoj spremi.
Djoković je odavno prestao biti samo još jedno ime u tenisu – danas je apsolutni rekorder s 24 Grand Slam titule, najviše pobjeda na Grand Slam turnirima (382), najviše osvojenih ATP Masters naslova (40) i najviše tjedana na vrhu ATP ljestvice (428). Jedini je igrač koji je osvojio svih devet Masters turnira, i to čak dvaput.
No, unatoč svemu, zlatna olimpijska medalja mu je dugo izmicala. Emotivni slomovi nakon poraza na Igrama u Pekingu, Londonu, Riju i Tokiju ostali su upamćeni, ali u Parizu 2024. stigla je i ta, posljednja kruna. „Biti na tom terenu, s podignutom srpskom zastavom, pjevati himnu, sa zlatom oko vrata – ništa to ne može nadmašiti u profesionalnom sportu”, priznao je tada uz suze.
Najveći uspjeh veže ga za Melbourne, gdje je čak deset puta bio najbolji na Australian Openu – više nego igdje drugdje. Slijede Wimbledon, Paris Masters i ATP Finals (po sedam naslova), te Miami, Rim, Dubai i Peking (po šest).
Na putu do svojih 100 finala pobjeđivao je najjače – Federera čak 13 puta u finalima, Rafaela Nadala još i češće, a od „velike trojke“ samo je Andy Murray povremeno prekidao njihovu dominaciju.
Ova godina bila je posebno izazovna zbog ozljede i raskida suradnje s dugogodišnjim trenerom. Ipak, motivacija ne jenjava. Djoković sam kaže: „Mislim da sam ostvario sve najveće ciljeve u karijeri. Sad su glavni Grand Slamovi i želim vidjeti dokle mogu pomicati granice.”
Pred njim su još dvije potencijalne točke – 25. Grand Slam i lov na Connorsa i Federera po ukupnom broju naslova. No, samo on zna gdje su mu granice. Ako ih uopće ima.
