U Facebook grupi „Balkanci u Njemačkoj” ovih je dana objava o jezičnim poteškoćama djece koja odrastaju u iseljeničkim obiteljima izazvala pravu lavinu reakcija. Više od 400 komentara otkrilo je koliko je raširen problem očuvanja materinskog jezika među potomcima radnika na privremenom radu u inozemstvu.
Objavu je potaknula korisnica koja se zgrozila kada je primijetila da djeca, iako odrastaju u kući gdje se govori materinski jezik, ne mogu komunicirati s članovima obitelji kod kuće. „Razumijem zašto ljudi koji su se preselili u neku drugu zemlju ne znaju jezik te zemlje, ali ne mogu shvatiti kako djeca, koja su odrasla u obitelji koja govori maternjim jezikom, ne znaju svoj jezik… Dođu ovdje pričati s bakom i djedom, a mama im prevodi. E to je cirkus!”, napisala je autorica i pokrenula žustru raspravu.
Roditelji u komentarima navode najčešće razloge zbog kojih djeca zapostavljaju materinski jezik:
- Cjelodnevni boravak u lokalnom vrtiću i školi, gdje govore isključivo njemački.
- Manjak vremena i energije da se kod kuće sustavno prakticira „kućno” učenje hrvatskog.
- Strah roditelja da će dvojezičnost usporiti savladavanje jezika zemlje domaćina.
Ipak, mnogi podsjećaju da dvojezičnost dugoročno donosi kognitivne prednosti i jača obiteljske veze. Sudionici rasprave preporučuju:
• dogovor u obitelji da se kod kuće govori isključivo hrvatski; • zajedničko čitanje slikovnica i gledanje crtića na materinskom jeziku; • vikend-škole hrvatskog jezika koje organiziraju iseljeničke udruge; • ljetne posjete Hrvatskoj tijekom kojih djeca urone u jezično okruženje.
Iako je rasprava pokazala da univerzalnog recepta nema, većina se slaže da odgovornost leži na roditeljima, koji moraju pronaći ravnotežu između integracije u zemlju domaćina i očuvanja jezičnog identiteta djece.