Koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, koji je prema procjenama okupio oko pola milijuna ljudi, pokazao je da pjevač „unatoč desetljećima sustavne medijske i političke demonizacije, uživa kultni status u narodu”, piše novinar i publicist Davor Dijanović u komentaru za Magazin.
Prema autoru, masovno okupljanje trebalo je biti proslava domoljublja, zajedništva i vjere naroda koji je u Domovinskom ratu izborio slobodu. Umjesto toga, tvrdi, „lijevo-jugoslavenski krugovi ponovno su aktivirali svoje ideološke medijske topove”, otkrivajući duboki vrijednosni raskol u hrvatskom društvu.
Dijanović ističe da se Hrvatska trideset godina nakon rata nalazi u „ideološkoj šizofreniji”. Većina građana, ocjenjuje, i dalje se drži nacionalnih i kršćanskih vrijednosti, dok medijsko-politička elita „se ponaša kao da živimo u Jugoslaviji” i nastoji zadržati narativni monopol nad prošlošću i budućnošću.
Središnji problem vidi u izostanku lustracije: za razliku od Češke, Poljske i baltičkih država, Hrvatska nikada nije ograničila politički utjecaj bivšeg komunističkog kadra. Zbog toga su, smatra, „povijesne traume ostale neiscijeljene”, a svaki pokušaj analize komunističkih zločina nailazi na etikete i cenzuru, dok se o NDH govori slobodno, često i uz „izmišljene crne legende”.
Kao primjer površnog pristupa prošlosti navodi nedavno formirano Povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina. Smatra da je riječ o „smokvinu listu” bez realne političke volje, dodajući da ga je HDZ dodijelio Ivanu Penavi tek kao „utješnu nagradu”.
Autor upozorava da bez „ravnopravnog suočavanja” s komunističkim totalitarizmom nema zdrave demokracije, ni društvenog niti gospodarskog razvoja. Poziva na „novo nacionalno buđenje” oslobođeno „povijesnih laži i nametnutih podjela”, jer će u suprotnom Hrvatska, tvrdi, demografski, duhovno i kulturno izumrijeti.
U tom kontekstu, Thompsonov koncert vidi kao znak da „hrvatsko zajedništvo i prkos još postoje”. Potrebno je, zaključuje, tu energiju „usmjeriti u konstruktivnom smjeru”.