Kad britanska vlada najavljuje da bi do 2029. svaki radnik u Ujedinjenom Kraljevstvu morao imati aplikaciju s osobnim podacima, poziva se na – za njihove građane prilično nepoznat – skandinavsko-baltički model. Primjeri Danske i Estonije pokazuju da masovno prihvaćanje digitalnog identiteta nije nedostižno, no istodobno otkrivaju nove lomove oko nadzora, sigurnosti i otpornosti sustava.
Danski digitalni putovnica u džepu • 97 % Danaca starijih od 15 godina već je uključeno u sustav MitID, a samo 5 % i dalje prima fizičku poštu umjesto „digitalne pošte”. • Digitalni identitet koristi se za internetsko bankarstvo, potpisivanje dokumenata, rezervaciju liječnika, a tinejdžeri ga dobivaju s 13 godina. Od 15. rođendana sva službena komunikacija s državom stiže isključivo digitalno. • Sustav, započet 2001., danas je u trećoj, sigurnijoj verziji (MitID iz 2022.). Za one bez pametnog telefona postoji čitač kodova ili glasovni uređaj.
Adam Lebech iz agencije za digitalnu upravu navodi da je ključ popularnosti bio povezivanje s bankovnim uslugama, dok volonteri u knjižnicama i domovima pomažu starijima. Korištenje naglo pada tek nakon 85. godine života.
Ipak, tehnički dopisnik Peter Christian Bech-Nielsen upozorava na sve glasnije rasprave o nadzoru: „Dvadeset godina idemo samo u jednom smjeru – prema više kontrole. U nekom će trenutku to izazvati reakciju.”
Estonska pionirska kartica Estonija je još 2002. spojila fizičku osobnu iskaznicu s digitalnim potpisom i autentifikacijom. S istom karticom ili mobilnom verzijom danas se glasa, plaćaju porezi i provjerava račun u banci, dok analogna opcija ostaje dostupna.
• Građani imaju uvid u vlastite zapise pristupa podacima. • Svi osjetljivi upiti bilježe se, a nacionalni centar za kibernetičku sigurnost kontinuirano prati prijetnje. • Sustav se oslanja na snažnu enkripciju i infrastrukturu javnih ključeva.
Politolog Leif Kalev kaže da su se Estonci uglavnom „spremno odrekli dijela privatnosti za tehnološki napredak”, premda dio javnosti izražava bojazan zbog sve veće količine prikupljenih podataka i mogućih ranjivosti pred kvantnim računalima.
Što brine digitalne pionire
- Cyber napadi: danske vlasti prijeteći ton ocjenjuju kao „stalno visok”, ponajprije zbog socijalnog inženjeringa.
- Ovisnost o sustavu: u Kopenhagenu se više ne može „samo ušetati” u općinski ured; bez interneta trebalo bi prethodno dogovoriti termin – što bi u slučaju kvara moglo paralizirati upravu.
- Povjerenje i nadzor: i u Danskoj i u Estoniji primjetan je rast skepticizma prema sveobuhvatnom praćenju.
Britanski plan na kušnji London namjerava digitalnu iskaznicu ograničiti na podatke o državljanstvu, prebivalištu, imenu, datumu rođenja i fotografiji, no ona bi bila obvezna za zaposlenje. Dansko i estonsko iskustvo sugeriraju da: • Uspjeh ovisi o praktičnoj koristi (bankarstvo, javne usluge) i visokom povjerenju u institucije. • Edukacija starijih i pravovremena briga o sigurnosnim nadogradnjama moraju biti stalni. • Transparentnost – mogućnost uvida tko je pristupio podacima – smanjuje otpor.
Bez obzira na različite političke kulture, dvije male zemlje pokazale su da digitalni identitet može usavršiti birokraciju. No istodobno upozoravaju Britance da, jednom kada se analogni prozor zatvori, svako zamračenje ekrana može postati nacionalni problem.