Građani Sicilije vode utrku s vremenom protiv crvenog vatrenog mrava (Solenopsis invicta), kukca koji se ubraja među najinvazivnije i najskuplje za suzbijanje na planetu.
Od lipnja 2025. regionalna vlada, talijansko Ministarstvo zaštite okoliša i znanstvenici sa Sveučilišta u Cataniji provode program iskorjenjivanja kako bi zaustavili širenje vrste iz Avole, epicentra zaraze. Novi Zeland zasad je jedina zemlja koja je uspjela potpuno istrijebiti te mrave, i to nakon ulaganja stotina milijuna dolara.
„Kada ubode, ima taj osjećaj peckanja poput vatre”, opisuje profesorica entomologije Lucia Zappalà. Ime invicta na latinskom znači „nepobjediv”, što vjerno opisuje sposobnost prilagodbe ove vrste porijeklom iz tropskih dijelova Brazila, Paragvaja, Urugvaja, Bolivije i Argentine.
Što čini opasnost tako velikom? • Mrav je svejed: napada domaće mrave, kukce, gmazove, vodozemce, pa čak i male sisavce. • U Sjedinjenim Državama godišnja šteta, uključujući medicinske troškove, procjenjuje se na više od 6 milijardi dolara. • Australija je u četiri godine izdvojila 600 milijuna australskih dolara za suzbijanje.
Već sada je na Siciliji zatvoren državni rasadnik u pokrajini Sirakuza, a tisuće mladih sadnica autohtonog drveća čekaju uništenje kako bi se spriječilo daljnje širenje kolonija.
Struka i vlasti traže pomoć stanovnika. Planira se građanski program mapiranja gnijezda, jer znanstvenici sumnjaju da se mravi već kriju u privatnim vrtovima i voćnjacima. „Bojim se svih onih gnijezda koja još nismo pronašli”, upozorava Zappalà.
Vrsta je uvrštena na popis invazivnih vrsta najvišeg prioriteta Europske unije, što obvezuje sve članice na brzi nadzor i prijavu. No predsjednik specijalističke skupine za invazivne vrste pri Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode Piero Genovesi priznaje da Europa zaostaje u prevenciji: „To je lako reći”, dodaje, napominjući kako kontinent nema sustavnu tradiciju ranog odgovora kakvu ima Novi Zeland.
Ako se zaraza s otoka ne obuzda, stručnjaci upozoravaju da bi se crveni vatreni mrav mogao proširiti na cijeli Mediteran, a potom i dublje u kontinentalnu Europu, ostavljajući iza sebe ekološku i gospodarsku pustoš.