Zimske olimpijske igre Milano–Cortina, geografski najrasprostranjeniji olimpijski projekt svih vremena, zaslužile su prolaznu ocjenu s najvišim pohvalama. Predsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora Kirsty Coventry u Milanu je poručila da je „novi, održivi način rada” – s natjecanjima raspršenima na više lokacija – pokazao kako se „Igre mogu provesti uspješno i bez megalomanskih gradilišta”.
• Raspon Igara: 7 zona, 22 000 km², od Dolomita do doline Pada, uključujući Veneto.
• Korišteno 11 od 13 postojećih borilišta; sva su već ugostila Svjetske kupove ili svjetska prvenstva.
• Ceremonija otvaranja održana paralelno na četiri pozornice; sportaši u Cortini istaknuli su intimniji doživljaj s publikom u luksuznom alpskom odmaralištu.
„Nadmašilo je sva očekivanja i to je ono što bismo trebali zapamtiti”, naglasila je Coventry i dodala da su joj sportaši prenijeli kako je „njihovo iskustvo bilo isto u svakom olimpijskom selu”, čime su organizatori, tvrdi, uspjeli osigurati jedinstven standard usprkos velikim udaljenostima.
Model raspršenih borilišta već je zacrtan i za ZOI 2030. u francuskim Alpama, gdje će se četiri glavna natjecateljska središta protezati od Ženevskog jezera do Nice. I dok je čelnica MOO-a hvalila sportski dio priče, kritike iz gledateljskih i medijskih redova – otežana logistika, višestruka putovanja, tehnički izazovi – ostale su bez izravnog komentara. „Ispitat ćemo što je funkcioniralo, a što nije”, kratko je poručila, najavivši internu analizu prije francuskog izdanja Igara.
Za talijanske domaćine, zaključila je, uspjeh leži upravo u činjenici da su „pokazali kako povratak u Alpe može biti održiv”. Time je završni vikend Milana i Cortine dobio službeni pečat odobrenja – uz opasku da će se pravi test održivosti vidjeti tek za četiri godine, kada će se sličan koncept proširiti na još širi alpski prostor.