Europsko tržište nekretnina i dalje poskupljuje, no novo izvješće Deloittea nagovještava da bi Hrvatska mogla izbjeći dramatične skokove najamnina koji pogađaju veće europske metropole.
Prema analizi obuhvaćenoj u 24 europske zemlje i 69 velikih gradova, najskuplji kvadrat novogradnje plaća se u Izraelu – prosječno 5439 eura. Slijede Austrija s 4920 eura i Njemačka s 4700 eura. Među gradovima prednjači Pariz, gdje kvadrat vrijedi čak 14 900 eura, dok Tel Aviv (13 886 €), London (8018 €), Amsterdam (7850 €) i Frankfurt (7700 €) zatvaraju vrh ljestvice.
Veliki troškovi kupnje prate i rekordne stanarine. U Londonu je prosječna najamnina 33,8 eura po kvadratu, u Dublinu 31,5, a u Parizu 31,3 eura. S druge strane skale stoje gradovi poput grčkog Patrasa (6,3 €/m²), bugarskog Burgasa (6,9 €/m²) i talijanskog Torina (7,3 €/m²). Upravo je Burgas u posljednjih godinu dana zabilježio dramatičan rast stanarina od čak 125,8 %, a Varna 66,8 %, potaknut dubljom integracijom Bugarske u EU i pripremama za uvođenje eura.
Kada je riječ o kupnji, najpovoljnija prosječna cijena evidentirana je u Bosni i Hercegovini – 1315 eura po kvadratu. Grčka (1463 €) i Rumunjska (1504 €) također se ističu pristupačnošću.
Hrvatska: rast cijena, ali naznake stabilizacije najamnina
Državni zavod za statistiku bilježi da su u prvom tromjesečju ove godine cijene stambenih objekata u Hrvatskoj bile 13,1 % više nego lani. Novogradnja je poskupjela 14,3 %, a postojeći stanovi 12,7 %. Regionalno, najviše su rasle cijene u ostalim, kontinentalnim krajevima (+18,5 %), dok su Zagreb (+12,9 %) i Jadran (+11,3 %) nešto umjereniji.
U odnosu na posljednje tromjesečje 2024., kvadrat u Zagrebu je u prva tri mjeseca 2025. poskupio 4,9 %, na Jadranu 3,3 %, a u unutrašnjosti 6,7 %. Prosječna cijena novog stana u drugom polugodištu 2024. dosegnula je 2652 eura, 12,4 % više nego godinu ranije.
Ipak, analiza portala Eli deal sugerira da bi tržišta najma u Austriji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Danskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Srbiji i Ujedinjenom Kraljevstvu mogla ostati stabilnija od europskog prosjeka. Za hrvatske podstanare to znači da bi, unatoč kontinuiranom rastu vrijednosti nekretnina, stanarine mogle izbjeći dramatične skokove poput onih u Londonu ili Dublinu.
Stručnjaci pritom upozoravaju da pristupačnost ne jamči i dugoročnu sigurnost: brza gospodarska kretanja, poput bugarskog usvajanja eura, mogu naglo promijeniti omjer ponude i potražnje. Za domaće tržište ključno će biti i dalje pratiti regionalne razlike – posebice dinamiku u turističkim gradovima na Jadranu – kako bi se na vrijeme prepoznali mogući pritisci na cijene najma.