Četiri godine nakon što je prva ruska raketa 24. veljače 2022. prešla ukrajinsku granicu, u javnost izlaze novi detalji o mjesecima koji su prethodili napadu. Djelomično objavljeni obavještajni dokumenti pokazuju da su zapadne službe – prije svega američka CIA i britanski MI6 – u više navrata upozoravale Kijev i europske saveznike na ruske pripreme, no procjene su naišle na skepsu.
Glavni razlozi nepovjerenja:
- Većina političara na Zapadu smatrala je da bi potpuna invazija za Vladimira Putina bila previše rizična i da bi trajno uništila odnose s Europskom unijom i Sjedinjenim Državama.
- Ratno iskustvo iz Iraka, gdje su se zapadna upozorenja o oružju za masovno uništenje pokazala netočnima, dodatno je potkopalo povjerenje u obavještajne podatke.
Unutar ukrajinskog vrha situacija je bila napeta. Prema istim dokumentima, tadašnji vrhovni zapovjednik oružanih snaga Valerij Zalužni više je puta izražavao frustraciju jer predsjednik Volodimir Zelenski nije želio poduzeti radikalnije pripreme unatoč upozorenjima. Zalužni je, piše u bilješkama, tražio žurnu mobilizaciju i raspored snaga u istočnu Ukrajinu, dok je Zelenski nastojao izbjeći paniku i vjerovao da će diplomatski pritisak odvratiti Kremlj.
Kada su 24. veljače ruski helikopteri krenuli prema aerodromu Hostomel, ukrajinske obrambene snage ipak su se uspjele brzo pregrupirati i spriječiti munjevitu okupaciju Kijeva. No činjenica da su upozorenja mjesecima ";ostajala u ladici"; dodatno opterećuje odnose dvaju ključnih ljudi ukrajinske obrane.
Analitičari sada procjenjuju da je Putin odluku o invaziji donio najkasnije u prvoj polovini 2020., nakon ustavnih promjena koje su mu otvorile put za ostanak na vlasti i nakon 2024. godine. Planovi su, kažu, uključivali brzu operaciju s ciljem zauzimanja glavnog grada i nametanja promoskve vlade u roku od nekoliko dana – scenarij koji je, unatoč inicijalnom šoku, propao zbog žilavog ukrajinskog otpora.
Četiri godine poslije rat je i dalje bez jasnog završetka. No novoobjavljeni dokumenti naglašavaju koliko su rani signali bili jasni – i koliko su političke kalkulacije, strah od panike te sjena iračkog fijaska spriječili pravodobnu reakciju.
