Doc. dr. sc. Jadranka Polović s Međunarodnog sveučilišta Libertas ocijenila je da je sigurnosna arhitektura Starog kontinenta „u ruševinama” četiri godine nakon što je Moskva od Washingtona i NATO-a zatražila pisana jamstva, a Europa tada ostala po strani.
Prema njezinoj analizi, Europska unija će od 2025. u potpunosti financirati ukrajinsku vojsku i velik dio državnih troškova, dok je istodobno isključena iz ključnih pregovora koje vode SAD, Rusija i Ukrajina. Polović takav položaj naziva „ozbiljnim političkim poniženjem” i znakom „duboke institucionalne marginalizacije” Unije.
Munchen kao lakmus europske slabosti Na ovogodišnjoj Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, ističe politologinja, europski čelnici pokušali su reinterpretirati vlastiti „normativni pad”, suočeni s krizom koju više ne mogu ignorirati. Iako je nastup američkog državnog tajnika Marca Rubija bio blaži od prošlogodišnjeg govora američkog potpredsjednika, Washington je ponovno jasno poručio da Europa mora preuzeti odlučniju brigu o obrani granica, kontroli migracija i razvoju vlastite vojne autonomije.
Cijena odbijanja diplomacije Polović podsjeća da Europska unija već četiri godine inzistira na sloganu „do pobjede” i time, kako kaže, „priprema suludi rat s Rusijom”. Cijenu takvog pristupa ponajviše plaća sama Ukrajina, koja je izgubila najmanje 20 % teritorija te je, prema njezinim riječima, politički, gospodarski i demografski uništena.
Ipak, zahvaljujući pritisku Sjedinjenih Država, Moskva i Kijev prvi put vode izravne pregovore od izbijanja rata. Politologinja ne očekuje brzi proboj, ali naglašava simboličnu važnost činjenice da su dvije zaraćene strane napokon za istim stolom. Podsjetila je i da se rat 2022. mogao razvijati drukčije da, kako tvrdi, Washington, London i Varšava nisu potaknuli Kijev na prekid istanbulskih pregovora i potpunu posvećenost oružanom rješenju.
Zaključak Europa se, smatra Polović, nalazi pred nužnim i bolnim preispitivanjem vlastite pozicije: financijski nosi najveći teret rata, no glas joj se ne čuje u pregovorima koji odlučuju o budućnosti kontinenta.