Poslije desetljeća u kojem je bio gotovo dogma, načelo „energy efficiency first” tiho nestaje iz europske energetske agende. Filantropske zaklade koje su ga gurale – među njima i najizdašnija, European Climate Foundation – režu projekte temeljene na toj ideji, dok Europska komisija ključne ljude za efikasnost premješta na sporedne funkcije.
Rezultat: potrošačke udruge poput BEUC-a u svojim ovogodišnjim vizijama više ni ne spominju taj pojam, a dužnosnici već kalkuliraju treba li nakon 2030. uopće postavljati nove ciljeve za smanjenje potrošnje energije. Aktualni ionako debelo kasne, a prethodni su formalno ispunjeni tek zahvaljujući pandemijskom zastoju gospodarstva.
Što je pošlo po zlu
Ideja je, prisjeća se dugogodišnji lobist Adrian Hiel, bila primamljiva, ali maglovita. „’Energy efficiency first’ was too abstract, nobody could quite say what it was meant to achieve”, kazao je danas na čelu industrijske Electrification Alliance. Slično govori i akademik Jan Rosenow: pokret je zapinjao jer je ostao „too academic and too abstract”.
Čak je i Europska komisija 2019. angažirala savjetnicu Szuzsannu Pató da složi jasnu definiciju. „I think it was just bad branding”, priznaje, dodajući kako su i u ministarstvima mnogi miješali opće smanjenje potrošnje s načelom „efficiency first”. „And we failed to make people understand that.”
Doktrina je dodatno skrenula čim su proizvođači izolacijskih materijala prepoznali unosan tržišni narativ. „For years, there have been – and still are today – powerful players who have equated efficiency almost exclusively with deep retrofitting and insulation”, upozorava Rosenow. No upravo se ta usredotočenost na skupu, sveobuhvatnu izolaciju pretvorila u Ahilovu petu pokreta.
Uspon toplinskih pumpi
U međuvremenu su solarni paneli pojeftinili, a toplinske pumpe postale mainstream. Hiel ilustrira vlastitim primjerom: prvu je kuću kompletno „umotao” u izolaciju, no šest godina poslije, pri kupnji druge, novac je usmjerio u toplinsku pumpu i panele, uz ciljane mjere učinkovitosti. Današnja logika, kaže, nije da svaki dom mora biti razred A, nego „to have them be a C, with a heat pump”.
Pumpe koje iz okoline izvlače toplinu i predaju je sustavu grijanja troše struju, ali su prosječno triput energetski učinkovitije od klasičnih plinskih kotlova. Zato se u Bruxellesu ubrzano slaže „akcijski plan za elektrifikaciju” najavljen za prvo tromjesečje 2026.
Dvojbe ipak ostaju. Dio industrije i nevladinih udruga i dalje naglašava dubinsku obnovu zgrada kao jedini istinski mehanizam dekarbonizacije sektora. No politički i financijski vjetrovi trenutačno pušu u smjeru elektrifikacije: lakše ju je objasniti, brže donosi vidljive rezultate i usklađena je s linijom nacionalnih mreža koje sve više ovise o obnovljivom, a time električnom, inputu.
Hoće li „energy efficiency first” preživjeti kao dopunski princip ili će ga potpuno zasjeniti nova elektrifikacijska mantra, postat će jasnije kada Komisija objavi svoj plan. Za sada je sigurno tek to da se – barem u Bruxellesu – fokus već prebacio s mineralne vune na vatrene rasprave o vatropumpama.