Prvi put otkako se u popisima stanovništva vode kao posebna kategorija, broj stanova za odmor u Hrvatskoj je pao. Popis iz 2021. evidentirao je 231 488 takvih objekata – sedam posto manje nego 2011. godine, navodi se u istraživanju Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar”.
Autori analize – Geran Marko Miletić, Krešimir Peračković i Mateo Žanić – ističu da pad dolazi nakon pola stoljeća kontinuiranog rasta. Između 2001. i 2011. broj vikendica još je skočio za čak 37 %, dosegnuvši 249 243, no iduće desetljeće trend se okrenuo.
Istodobno je ukupni stambeni fond porastao s 2,25 na 2,39 milijuna jedinica, pa manjak vikendica nije rezultat općeg građevinskog pada. U sva tri promatrana područja (Jadranska, Sjeverna i Panonska Hrvatska) smanjivao se broj nastanjenih stanova i stanova za odmor, dok je rastao broj nenastanjenih jedinica, prostora namijenjenih isključivo djelatnosti te stanova koji služe sezonskim poljoprivrednim radovima.
Istraživači upozoravaju da se ne radi o odumiranju sekundarnog stanovanja, nego o njegovoj transformaciji. Vikendice sve češće prelaze u kategoriju kratkoročnog najma ili se, osobito u Panonskoj Hrvatskoj, koriste u kombinaciji s radom u vrtu i voćnjaku. U toj je regiji, primjerice, oko 60 % ispitanika iz Aljmaša izjavilo da tijekom boravka u vikendici redovito obrađuju zemlju.
Pandemija koronavirusa pojačala je interes za bijeg iz gradova, no stari popisni obrasci ne prepoznaju nove, hibridne načine korištenja prostora. „Stan se kao stan za odmor registrira samo ako se koristi isključivo za tu svrhu”, upozoravaju autori. Ako se iznajmljuje ili je privremeno prazan, službeno ulazi u kategoriju nenastanjenih stanova, što zamagljuje stvarnu sliku.
Zbog toga znanstvenici traže uvođenje registra stanova koji bi omogućio ažurnije i preciznije praćenje promjena. Smatraju da bi takav alat pomogao i pri kreiranju strategija uravnoteženog regionalnog razvoja, posebno u Panonskoj Hrvatskoj, jedinoj regiji s ukupnim padom stambenog fonda, gdje se demografski gubici i iseljavanje najviše osjete.
Zaključak studije je jasan: pad broja stanova za odmor nije znak gubitka interesa za vikendice, nego pokazatelj kako se granice između odmora, turizma i rada u Hrvatskoj sve više brišu. Bez preciznijih statistika, kažu autori, teško je razumjeti te promjene – a još teže na njih pametno odgovoriti.