Britanska spisateljica, klasičarka i komičarka Natalie Haynes javno je priznala da je za nju sesterama Brontë odzvonilo. U razgovoru o vlastitim čitateljskim navikama objasnila je da joj „ne treba toliko jada u životu” te da će, zatreba li joj tamnija emocija, posegnuti za rimskim pjesnikom Catullusom.
Haynes je prošetala kroz svoju osobnu povijest čitanja, počevši od miroljubivog kutka žutog vrećastog naslonjača kraj radijatora u rodnom Bournvilleu. Tamo je s četiri ili pet godina gutala „Harvey’s Hideout” Russella Hobana, priču o ozlojeđenom moškratu i njegovoj još ozlojeđenijoj sestri Mildred.
„Peanuts” Charlesa M. Schulza bio je njezina prva velika književna ljubav — i literarna pouka. Snoopyjev dopis izdavačima, u kojem traži novac unaprijed kako bi „mogao uživati u životu”, Haynes vidi kao neprolazni savjet svim piscima.
Tinejdžersku joj je perspektivu promijenio zastarjeli grčki udžbenik „Thrasymachus”. Unatoč arhaičnom pristupu, upravo ju je ta knjiga dovela do klasičnih studija, iako, priznaje, dugo „nije imala pojma što radi s glagolskim aoristom”.
Najveći preokret doživjela je kad se, godinama poslije, ponovno uhvatila Homera. Dječačko hvastanje iz „Ilijade” pretvorilo se u remek-djelo o „ratu, gubitku, bijesu i strahu”. Na stolu joj stalno stoji i Ovidijevo „Metamorfoze”, knjiga s kojom, kaže, „još ima nedovršenih računa”.
Inspiraciju za vlastito pisanje pronašla je u duhovitim, pronicljivim kolumnama Cynthije Heimel. Profesionalno, pak, i dalje bježi od uputa za bojler ili društvene igre: „Radije ću se smrznuti nego otvoriti priručnik.”
Iako je tek nedavno otkrila „Bleak House”, zanimanje joj je potaknula studija Roberta Douglasa Fairhursta o godini u kojoj je Dickens napisao to monumentalno djelo.
Trenutačno se, priznaje, probija kroz „The Politics of Apollonius Rhodius’ Argonautica” Anatolea Morija kako bi nadoknadila sve što je željela znati dok je pisala o brodu Argo.
Kad treba odmor od klasika, Haynes poseže za kuharicom Meere Sodhe „Dinner.”. „Otvorena je i topla, razumije i dane kad vam se uopće ne kuha, a za one druge ima tisuću sjajnih ideja”, tvrdi.
Od Brontëovih junakinja stoga ništa novo ne očekuje: ako joj zatreba doza patnje, čeka je Catullus – a u međuvremenu, Snoopy ostaje literarni guru koji zna kako unaprijed naplatiti svoju umjetnost.