Hrvatska će 5. kolovoza ponovno obilježiti obljetnicu Oluje, a Slavica Porubić Kukal, medicinska sestra, magistra povijesti i predsjednica Udruge žena braniteljica Domovinskog rata Pula, podsjetila je na ratne dane i teškoće koje veterani danas nose.
Porubić Kukal tijekom akcije 1995. bila je pripadnica Prvog hrvatskog gardijskog zdruga. Sanitetskim timom u helikopterima pratila je postrojbu koja je osiguravala dolazak predsjednika Franje Tuđmana u Knin te se, kaže, tada „ispunilo obećanje” koje mu je ranije dala – dočekati ga na kninskoj tvrđavi. „Bilo je jako emotivno”, prisjetila se trenutka kada su se, uz Tuđmana, na oslobođenim ulicama pojavili i ministar Gojko Šušak te brojni generali.
U rat je, kaže, otišla nakon što joj je kao bratić poginuo rođak, ostavivši kod roditelja dvoje male djece: „Znala sam da, ako i ne preživim, moja će djeca živjeti u slobodnoj Hrvatskoj.” Na prvoj crti provela je gotovo tri godine, spašavajući ranjenike i prebacujući ih u splitsku bolnicu. Posebno pamti evakuaciju teško ranjenog vojnika Miodraga Deme: „Imala sam osjećaj da je Majka Božja bila uz nas i šapnula mi da ćemo ga spasiti.”
Porubić Kukal ističe da ju suborci nikad nisu promatrali drugačije zato što je žena: mnogi su tražili upravo nju i nekoliko drugih medicinskih sestara kada su odlazili na položaje. Nakon rata radila je u vojnoj ambulanti i MORH-u u Ogulinu, završila vojno školovanje, rodila četvrto dijete, no zdravstvene posljedice fronta – ozračenost i mikrocitozu – 2008. su je prisilile na mirovinu. „To je moj unutarnji rat. PTSP se začahuri, ali mu se ne dam”, kaže.
Procjenjuje da je u Domovinskom ratu sudjelovalo oko 24 000 žena, a mnoge medicinske sestre još se bore za priznati status braniteljice. Ukazuje i na zabrinjavajuću statistiku: branitelji, najčešće između 50. i 65. godine, umiru od karcinoma i srčanih bolesti. „Svakim danom nas je sve manje”, upozorava.
Vjeruje da se Hrvatska mora dobro naoružati, a obaveznu vojnu obuku vidi kao način da mladi steknu osnovne vještine samoobrane. O kontroverznom poviku „za dom spremni” kaže kako je u rovovima imao motivacijsku snagu, naglašavajući da su u Oluji bili „branitelji i braniteljice, a ne partizani ni ustaše”.
Pulska udruga i ove će godine organizirati mimohod u čast poginulima i preminulim suborcima. „Onaj tko je bio na prvoj crti zna da se borimo protiv rata, za mir i toleranciju”, poručuje Porubić Kukal.