Braća Luc i Jean-Pierre Dardenne vratili su se u punoj autorskoj formi filmom „Mlade majke” („Jeunes mères/Young Mothers”), koji je u Cannesu osvojio nagradu za scenarij i priznanje Ekumenskog žirija.
Film je premijerno prikazan u godini u kojoj je preminula Émilie Dequenne, nezaboravna Rosetta iz njihova istoimenog hita koji im je 1999. donio prvu Zlatnu palmu. Ta se simbolika osjeti i u samoj priči novog ostvarenja: Dardenneovi se ponovno fokusiraju na junakinje s društvene margine, snimljene prepoznatljivom kamerom iz ruke koja pojačava dokumentaristički dojam.
Radnja prati skupinu djevojaka od 15 do 18 godina smještenih u sklonište za trudne tinejdžerice. Sve potječu iz siromašnih, često disfunkcionalnih obitelji i tek uče brinuti se same o sebi, a već moraju odlučivati o sudbini vlastite djece.
• Jessica (tumači je debitantica Babette Verbeek) uporno traži razlog zbog kojega ju je majka napustila i odlučna je da isto ne učini svojoj kćeri.
• Perla (Lucie Laruelle) gaji iluziju da će dječakov otac stati uz nju.
• Bivša ovisnica Julie (Elsa Houben) i 17-godišnja Ariane (Janaïna Halloy Fokan) suočavaju se s pritiskom okoline – Ariane čak razmatra skrbničku obitelj kako bi joj dijete izbjeglo siromaštvo koje ju je obilježilo.
Redatelji prikazuju njihove svakodnevne borbe s mnogo suosjećanja, no bez patetike. Posebno odjekuje Arianein tihi oproštaj od bebe i Jessicina rečenica: „Tako sam se veselila što ću te priviti na grudi, ali ne osjećam ništa.”
Iako se film ne ustručava prikazati bol i neuspjehe, završnica ipak pruža tračak nade – u skladu s obrazloženjem Ekumenskog žirija da djelo „otkriva tajanstvene dubine ljudskog bića kroz bol, padove i nadu”.
„Mlade majke” potvrđuju status braće Dardenne kao kroničara onih koje društvo najčešće prešućuje, a mladim glumicama otvaraju prostor za velike karijere.